Mogao je Steven Spielberg 1993. izmišljati čuda u svom filmu “Park iz doba jure”. Međutim, Colin Trevorrow 2015. nije imao ni mrvice mjesta za naučno neutemeljene stvari. Osim što i u novom filmu ima nekih dinosaura koji ne pripadaju jurskom periodu (T-rex više pripada razdoblju krede) i osim toga što neki dinosauri nisu prikazani onako kako nova istraživanje pokazuju da su izgledali (i to su nagađanja, ali Velociraptor nije izgledao kao onaj u filmu, naučnici su složni – bio je manji, tek nešto veći od ćurke i imao neku vrstu perja).
Šta milite, da li bi bilo moguće rekreirati dinosaure iz fosinih ostataka kao što je krv u fosiliziranom komarcu? Ako ne – zašto?
Naravno, “Park iz doba jure” zvuči bolje nego “Park iz doba krede”, ali T-rex izgleda bolje i stravičnije nego jurski dinosauri, pa šta fali da se T-rex stavi u juru? Da, i triceratops pripada kredi, a ne juri.
Ali, vrijeme je da se objasni kako je ova franšiza čista fantazmagorija i pravi, kokičarski film, koji čak nije ni dobar u svojoj lošosti da bismo mogli uživati.
Naime, 2012. u časopisu Proceedings of the Royal Society B pokazano je i dokazano ono što su naučnici već dugo sumnjali – uprkos tome što smo ovladali tehnologijom kloniranja, bilo bi nemoguće klonirati dinosaure iz krvi komarca zarobljenog u jantaru.
Zašto?
Na osnovu eksperimenta, naučnici su izračunali kako je vijek poluraspada DNK u kostima 521 godina. To znači da se za 521 godinu raspadne pola nukleotidnih veza u molekuli DNK, za idućih 521 još pola preostalih i tako dalje. Bitno je podsjetiti kako je DNK dvostruka spirala i kako se “slova” genetičkog koda koja čine prečke na spirali nalaze u nukleotidima (1 “slovo”+ jedna molekula fosforne kiseline+jedna molekula dezoksiriboze).
Nukleotidi su međusobno povezani nukleotidnim vezama i kada se ove veze počnu raspadati (uglavnom zbog djelovanja vlage u tlu, ali i toplote te sunca), raspada se i DNK. Da bi se nešto moglo “pročitati” iz DNK, a kamoli klonirati, veliki procenat ovih veza mora biti sačuvan.
To možemo shvatiti na primjeru pisma koje je davno poslano u boci. Jednom kada bocu otvorite i pismo izvadite, vidjećete da su mnoga slova nagrižena vodom, solju, suncem. Ako pismo nije dugo boravilo u takvim uslovima, mi ćemo moći odgonetnuti šta piše iako su neka slova izbrisana. Međutim, ako je pismo duže vremena bilo u vodi, na suncu, dosta slova se izbrisalo i biće nemoguće odgonetnuti šta piše.
Paleogenetičar Morten Alletoft sa Univeziteta Kopenhagen i Michael Bunce sa Murdoch University u Perthu (Australija) su proučavali uzorke DNK sa 158 kostiju noge od tri vrste izumrlih moa ptica, ogromnih ptica neletačica koje su krasile novozelandsku floru sve do 15. vijeka, kada su ih Maori istrijebili prekomjernim lovom. Fosili su bili stari između 600 i 8000 godina i svi su bili porijeklom sa nekoliko lokacija u krugu od 5 km u kojima su uslovi prezervacije (klima, vlažnost tla i sl. – prosječna temperatura iznosila 13.1 C) bili identični.
Tim naučnika je došao do zaključka kako bi u idealnim uslovima konzerviranja od -5 C pola nukleotidnih veza bilo uništeno za 521 godinu. Tim tempom, sve nukleotidne veze će biti uništene za 6.8 miliona godina, ali će već nakon 1.5 miliona godina sekvenca biti potpuno nečitljiva.
Dinosauri koji šetaju po Parku iz doba jure živjeli su prije nekih 65 miliona godina (dinosauri iz doba krede). Period jure je bio prije nekih 200 – 146 miliona godina. Dakle, no way da je kloniranje dinosaura moguće. Eto, ako vas djeca upitaju nakon filma, da li je to moguće, da znate relevantan odgovor.
