U Članku na Nauka govori pod naslovom “Šta je ljubav“, pokazali smo koliko određene molekule – od spolnih hormona do neurotransmitera kakvi su dopamin, oksitocin te molekula poput vazopresina i adrenalina – utječu na formiranje osjećaja zaljubljenosti i ljubavi. I zašto nam treba ljubav, ako ista ta biologija kaže da smo kao vrsta inherentno poligamni i da ne možemo biti s jednim partnerom cijeli život, ili većinu života? Biologija ima odgovor i na to – dva roditelja su bolja nego jedan, i potrebno je ljude nekako vezati da budu zajedno dok mladunci, pardon, djeca, ne postanu samostalna. Ali, postoje još neka pitanja – da li postoji ljubav na prvi pogled, toliko opjevana i toliko idealizirana, ili je to samo izmaglica, još jedna šarena laža prirode? I zašto tako volimo da se zaljubljujemo?
Neka istraživanja pokazuju da se ljudi zaljubljuju brže nego očekivano. Također, oni skloni gledanju romantičnih filmova, jače razvijaju romantične ideale. Mediji također oblikuju našu sliku ljubavi i način zaljubljivanja. I da – ljudi se mogu zaljubiti i u samo ideju ljubavi. Volimo da se zaljubljujemo, to je definitivno. Mnogi više vole zaljubljivanje od osjećaja ljubavi ili ih ne razlikuju, ali to je sasvim drugi par čarapa i nećemo im kvariti užitak.
Strastvena ljubav ukorijenjena je u krugu nagrađivanja u mozgu – istom području koje je aktivno kada ljudi osjećaju navalu kokaina. Zapravo, žudnje, motivacije i povlačenja uključeni u ljubav imaju mnogo toga zajedničkog s ovisnošću. Odatle i izraz “opijeni ljubavlju”. Volimo da se zaljubljujemo, jer nam to daje high osjećaj koji zapravo volimo – poletnost, samopouzdanje, energiju… zapravo sve one stvari koje karakterišu intoksikaciju kokainom.
Funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) pokazala je aktivaciju u nekoliko područja mozga, uključujući područja prednjeg mozga poput cingularnog girusa za koje se pokazalo da igraju ulogu u žudnji za kokainom, pokazano je 2010. u jednom istraživanju na maloj grupi ispitanika u Journal of Neurophysiology.
Najintenzivniji oblici ovog osjećaja obično se povezuju s ranim fazama veze, koje zatim ustupaju mjesto smirenijem obliku privrženosti i ljubavi koju osjećamo s dugogodišnjim partnerom, onim/onom koju poznajemo i s kojim smo prošli ove dječije bolesti i vidjeli ih u pravom svjetlu, prošli dječije bolesti šoka kada se ideal izgubi. Ovo vezivanje ima malo drugačiju hemiju, ali još uvijek uključuje centre za nagrađivanje u mozgu.
Sve ovo znači da jedna posebna osoba može postati hemijska nagrada za mozak druge osobe. Ljubav na prvi pogled, dakle, moguća je samo ako se mehanizam za stvaranje dugotrajne privrženosti može brzo pokrenuti. Postoje znakovi da je to moguće. Jedan dokaz je da su ljudi u djeliću sekunde sposobni odlučiti koliko im je druga osoba privlačna. Čini se da je ova odluka povezana s privlačnošću lica, iako muškarci također preferiraju žene s omjerom struka i bokova od 0,7, bez obzira na njihovu ukupnu težinu. Inače, ovaj omjer može ukazivati na reproduktivno zdravlje žene. Da, ljepota se može kvantificirati, ali je istovremeno i u oku posmatrača. Inače naše preference za ljepotu partnera su zapravo jednim dijelom zasnovane na procjeni da li je partner zdrav/zdrava i plodan/plodna.
Ok, znači pokazalo se kako je ljubav na prvi pogled moguća. No, da li je ljubav na prvi pogled dobar temelj i za dugotrajniju vezu?
U jednoj studiji su psiholozi radili ankete sa parovima. Jedan dio ispitanika (11%), ljudi u dugotrajnim vezama, rekao da su započeli vezu ljubavlju na prvi pogled. Drugim riječima, kod nekih su parova početni povoljni dojmovi privlačnosti potaknuli ljubav koja je održala dugotrajnu vezu. No, to može značiti i još jedno – da su oni sada toliko zaljubljeni u dugotrajnoj vezi da početak svoje veze percipiraju kao “ljubav na prvi pogled”, odnosno, romantično idealiziraju taj početak. Ljudsko pamćenje je vrlo čudna stvar. Ako želite izvor za ovu priču, i više od toga, potražite knjigu psihologinje Ayale Malach Pines,
Ljubav na prvi pogled je moguća i zbog toga što se zaljubljujemo brže nego što očekujemo. Odnosno, mislimo da smo čvršći nego što jesmo i ne priznajemo da smo “pali”.
Naučnici su istraživali neuroznanost iza želje za zaljubljivanjem. Proučavali su impuls ljubavi na prvi pogled, uzimajući u obzir činjenicu da spoznaja o tome koliko vas privlači potencijalni partner može doprinijeti uspostavljanju veze. Metodom prikupljanja signala elektrokardiografa utvrdili su imaju li sudionici želju za zaljubljivanjem, što im je pomoglo da najbrže odaberu pravog partnera, a što im je pomoglo u stvaranju romantične veze.
No, isto tako, naučnici su utvrdili da nas medijski sadržaji romantične prirode (kojima smo zasipani kroz filmove, serije i knjige) zapravo preoblikuje da smo skloniji takvim idejama ljubavi na prvi pogled, predodređenosti partnera i postojanja srodne duše.
Osim želje i spremnosti, druga istraživanja pokazuju da iskustvo zaljubljivanja može ovisiti o subjektivnim očekivanjima prikupljenim gledanjem zabavnih programa, uključujući televiziju i filmove. Gledanje romantične komedije povezano je s prihvatanjem određenih romantičnih uvjerenja.
Evo još nekoliko stvari o ljubavi i ljubavi na prvi pogled, koje vam možda nekad pomognu.
Nauka je pokazala kako prolazak kroz neku vrstu nedaća s drugom osobom ima tendenciju jačanja romantične privlačnosti. Dopamin također može biti odgovoran za ovu reakciju, jer istraživanje pokazuje da kada se nagrada odgađa, neuroni koji proizvode dopamin u srednjem dijelu mozga postaju produktivniji. Dakle – nemojte odmah pokleknuti, treba tu malo igre, odugovlačenja.
Također, zaljubljeni ljudi osjećaju snažnu empatiju prema voljenoj osobi te osjećaju bol druge osobe kao vlastitu.
Ljubav je kompleksan fenomen koji se ne može svesti samo na biološke procese ili romantične ideale. Biologija može objasniti mnoge aspekte zaljubljivanja i privlačnosti, ali ljudska percepcija ljubavi oblikovana je i kroz medije i društvene norme. Ljubav na prvi pogled može biti stvarna i može imati dugoročne posljedice, ali može biti i rezultat romantiziranja početka veze – kada izbrišemo sjećanje na početke jer nam je trenutno dobro i stvaramo lažnu sliku, pamćenje početka veze. Istraživanja pokazuju da je želja za zaljubljivanjem pod utjecajem vanjskih faktora, poput medijskih sadržaja. Ipak, ljubav na prvi pogled, iako nije česta i ne dešava se svaki put, može biti temelj za dugotrajnu vezu, ali je važno razlikovati trenutačnu privlačnost od dublje emocionalne povezanosti. Također, to što nešto nije bila ljubav na prvi pogled ne znači da se iz tog ne može izgraditi dublja, dugotrajnija veza.
