Nedavno izbijanje rijetkog soja hantavirusa koji se može prenositi sa čovjeka na čovjeka na kruzeru te širenje soja ebolavirusa za koji ne postoji vakcina u Kongu samo su dio veće slike – da se čovječanstvo ne može suprotstaviti trenutnim prijetnjama patogena. Ovdje treba spomenuti nekoliko recentnih slučajeva kada su neke opasne bolesti izmakle kontroli samo u nekoliko mjeseci 2026.
Spolne bolesti, ebola, hantavirus, bjesnilo, paraziti – katastrofa biblijskih razmjera u nastajanju
Bilježi se nečuven rast nekih spolno prenosivih bolesti u Evropi i to posebno sifilisa i gonoreje, sa Španijom kao evropskom zemljom sa najvećom incidencijom.
Bundibugyo soj ebola virusa se širi u zajednici u Kongu i Ugandi, ali je širenje bolesti predugo bilo ispod radara. Naime, SAD su praktično prestale s finansiranjem programa koji su pratili i istraživali ovaj virus, kao i programa koji su služili brzoj reakciji na pojavu virusa. Isto tako, SAD su prekinule finansiranje istraživanja virusa koji su potencijalna prijetnja za ljude poput hantavirusa, uključujući i andski hantavirus, ali i različitih zoonoza koje se mogu preliti na ljude.
Morbili se šire čak i u zemljama u kojima su praktički bili eradicirani, sve zahvaljujući tužnoj i pakosnoj intervenciji teoretičara zavjera da su ove vakcine štetne, što je i dalje glavni narativ iako su te tvrdnje opovrgnute desetinama hiljada puta.
U SAD-u, u Teksasu su se pojavile i mušice čije larve jedu meso stoke iznutra – screwworm eating flash paraziti. Ova bolest se decenijama držala pod kontrolom, a može uništiti čitave farme. Ukoliko se otme kontroli i ne liječi, larve ne biraju – napadaju i ljude. Ovaj parazit je bio eradiciran u SAD 1966. Smatra se kako su smanjenja budžeta za nadzor, međunarodnu saradnju i određene razvojne programe dobrim dijelom oslabila sposobnost ranog otkrivanja i odgovora na širenje parazita. U Teksasu je proglašeno stanje katastrofe u 254 teksaška okruga zbog ovog parazita.
Ovdje treba naglasiti kako glavni program koji proizvodi sterilne muhe nije ukinut. Zapravo, USDA (Američko ministarstvo za poljoprivredu) je tokom 2025. i 2026. povećala ulaganja u kontrolu screwworma kroz program APHIS, pokrenula nove objekte za proizvodnju sterilnih muha u Meksiku i Teksasu te najavila dodatnih 100 miliona dolara za razvoj novih alata za suzbijanje parazita. Međutim, programi i nadzor se ne dešavaju u nekom vakuumu – za njih su potrebni ljudi i međunarodna saradnja. Određeni programi praćenja i veterinarskog nadzora u Latinskoj Americi izgubili su finansiranje ili osoblje tokom 2025. godine, što je moglo otežati rano otkrivanje novih žarišta. Štetu budžetskih rezova su pretrpili i programi nadzora ovog parazita u SAD-u kao i programi međunarodne saradnje u nadzoru.
Ptičja gripa je na vratima i čeka. Preskače sa domaćina na domaćina – sa ptica na krave, s krava preko mlijeka na mačke i ljude. S obzirom na pojavu savjeta i pomame za pijenjem nepasteriziranog kravljeg mlijeka, ovo je drama u nastajanju.
Uništavanje USAID-a je ugrozilo i borbu protiv HIV/SIDA. Niz afričkih zemalja je upravo putem ovih razvojnih programa dobijao lijekove za kontrolu bolesti kod pacijenata, koji rade po principu ako je virus nedetektabilan, onda se i ne prenosi, te je tako smanjen rizik širenja. Programi su također finansirali i nadzor ove bolesti. Sada smo došli do toga da predsjednik SAD-a, nakon ukidanja finansiranja ovakvih programa ucjenjuje afričke zemlje poput Zambije da će dobiti prijeko potrebne lijekove ako dozvole ekstrakciju kritičnih minerala.
U maju 2026. u Italiji je prvi put nakon 2011. zabilježen slučaj bjesnila kod pasa. Radilo se o jednom psu koji je doveden iz Maroka preko Španije. Bjesnilo nije tek bolest – to je bolest od koje se umire u teškim mukama i postotak smrtnosti je visok. Nažalost, lično znam vlasnika psa koji na pitanje da li je pas vakcinisan protiv bjesnila odgovara sa „ne znam, to zna veterinar”. Pas vjerovatno jeste vakcinisan, ali zakonska obaveza vlasnika je da vakciniše i da ZNA da je pas vakcinisan. Postoje i ljudi koji zanemaruju kućne ljubimce i ne daju im ovu važnu vakcinu.
Deregulacija javnog zdravstva kako bi se ono uništilo i zamijenilo neadekvatnim privatnim modelima. Kriza multilateralizma
Prelijevanje patogena s vrste na vrstu je stvarno i nije potrebno nikakvo curenje iz laboratorije da bi došlo do tragedije. Dodatno – jako malo se ulaže u nadzor putnika i roba u tranzitu, na kruzerima, nadzor putnika i karantin ako dolaze iz rizičnih krajeva. To je preskupo za one željne profita. Svijet nije spreman za širenje patogena.
Upravo je ovo ključ – ta međunarodna saradnja i finasiranje programa nadzora zaraznih bolesti te imunizacije i onim manje bogatim zemljama što je dobrim dijelom finasirao i koordinisao USAID.
Također deregulacija i smanjenje finansiranja javnog zdravstva kao i politički utjecaji na javnozdravstvene odluke hendikepiraju jačinu i brzinu odgovora ovih institucija na javnozdravstvene prijetnje po ljude i životinje. Nedostatak kadra, smanjenje plate, smanjenje odjela te prekidi finansiranja čitavih istraživačkih laboratorija uz smanjenje ili potpuno obustavljanje daljih grantova samo zato što politički ne odgovaraju dekapitira cijeli odgovor. Institucije postaju trome i takve dekapitirane i smanjenog finansiranja ne mogu adekvatno odgovoriti te onda bivaju optužene da su nesposobne i samim time „nepotrebne”. Ovo je stari sistem uništavanja javnog dobra posebno u korist privatnih aktera.
No, zaboravlja se kako privatni sektor, privatne klinike i bolnice ma kako dobro bile opremljene i našminkane te čak pružale usluge građanima uvezane sa javnim zdravstvenim osiguranjima, ne mogu pružiti same odgovor na javno-zdravstvene prijetnje. Za to je potrebno ljudstvo, saradnja institucija različitog nivoa, ekspertize kao i međunarodna saradnja. Za kontrolu bolesti je potreban multilateralizam. Kontrola bolesti se oslanja na političku volju jer se bolesti šire i preko granica, to privatluk ne može.
Nadzor bolesti je javno dobro. Privatna kompanija nema mnogo finansijskog podsticaja da prati pojavu rijetkih infektivnih bolesti (neglected disease) i zoonoza kod životinja decenijama unaprijed, održava laboratorije u siromašnim područjima niti da finansira programe koji možda nikada neće proizvesti profit. Korist od tih aktivnosti osjeća cijelo društvo, a ne samo onaj ko ih finansira. Zato ih uglavnom organizuju države, međunarodne organizacije i javne institucije.
Ulaganje u javno zdravstvo i veterinarske službe, univerzitete, javne istraživačke infrastrukture, pa i u nevladin sektor treba posmatrati ne kroz sočiva randijanskog objektivizma i neoliberalizma kojima je to samo trošak za slave, ne samo kao socijalnu politiku nego i kao oblik osiguranja: društvo plaća relativno mali i kontinuirani trošak kako bi izbjeglo mnogo veće gubitke u budućnosti. Cilj dezinformatora je stvoriti haos u kojem će javno dobro biti uništeno kao nepotrebno a sve radi ostvarivanja maksimalnog profita. Novca nije bilo za USAID kada ga je DOGE demontirao, ali ga je odjednom bilo više nego dovoljno kada je je u pitanju bio Iran.
