Najmlađe je od petero djece ljekara Abdurahmana Kasimatija i njegove supruge Zehre, Sabiha Kasimati rođena je 1912. godine u gradu Jedrene, glavnom gradu istoimenog vilajeta u Osmanskom carstvu, koji danas pripada Turskoj. Dr Kasimati i njegova porodica kasnije će se skrasiti u Korči, gdje Sabiha pohađa francusku gimnaziju i stječe diplomu 1931. godine kao prva djevojka koja je završila tu školu i time utabala put svim drugim djevojčicama.

Nakon završene gimnazije radi kao profesorica francuskog jezika i morala u ženskoj školi u Korči, a zatim u albansko-američkoj školi u Kavaji gdje predaje biologiju. Tu je počela njena velika ljubav prema biologiji. 

Sabiha Kasimati 1936. godine  dobija veliku nagradu za svoj trud, državnu stipendiju za studij u inozemstvu, rijetku privilegiju za mlade ljude koji su se istakli svojim radom. Upisuje biologiju na Univerzitetu u Torinu i završava studij sa najvišim uspjehom. Kao oblast specijalizacija bira ihtiologiju i brani svoju doktorsku tezu „Ihtička fauna slatkih voda Albanije” 1941. godine, u susret Drugom svjetskom ratu. To je bio prvi rad u ovoj oblasti i prvi koji je napisala jedna Albanka.

Doktorat je sadržavao popis vrsta i sorti riba u različitim ihtiološkim sredinama, pregled prikupljenog materijala i analizu sedam porodica riba (Acipenseridae, Cyprinidae, Clupeidae, Serranidae, Mugillidae, Salmonidae, Anguillidae) kao i kratak opis ribarske industrije u Albaniji. U ovom radu Sabiha je pokazala svoju predanost, sistematičnost i profesionalnost. Logično je bilo da ovu brilijantnu ženu italijanski profesori mole da bude dio nastavnog ansambla. Međutim, ponudu Univerziteta da ostane u Torinu na mjestu asistenta odbija i vraća se kući. 

Po povratku kući, radi kao profesorica na Ženskom institutu u Tirani. Vrlo je aktivna u razgovorima s naučnom zajednicom u želji da je unaprijedi. Zalaže se za osnivanje zooloških zbirki, kolekcije minerala i fosila, saradnju sa rudarskim sektorom i jačanje biblioteke naučnih radova. Profesorica Kasamati je bila voljna iskoristiti svoja poznanstva sa uglednim evropskim istraživačima u svrhu pozicioniranja albanske nauke na evropsko nebo. 

Uporedo sa pedagoškim radom, predano se posvećivala razgovorima sa kolegama iz akademskih krugova i onome što danas nazivamo lobiranjem. Postaje članica Instituta za albanske studije i počinje sarađivati sa fizičarom i osnivačem Instituta, Selahudinom Toto i ovo prijateljstvo će trajati do kraja života.

Uslijedila je pauza u radu zbog bolesti i liječenja u antituberkuloznom sanatorijumu u Bozenu, Italiji, do 1945. godine. Odmah po oporavku se profesorica vraća istraživanjima i prijašnjem tempu. 1946., zajedno s drugim istaknutim albanskim intelektualcima tog vremena, prisustvovala je neprijatnom sastanku s ministrom obrazovanja iz vladajuće Komunističke partije. Sastanak je označio početak jedne nove ere.

Sabihino ime je 1947. godine uklonjeno sa spiska članova Instituta, vraćeno naredne a ponovno izbrisano 1950. godine. Politička previranja nisu pokolebala profesoricu, koja se okreće svijetu riba i nauke kao utočištu u neizvjesnim vremenima.

1949. godine objavljuje naučni članak “Problemi ribarstva i ribolova u našoj zemlji”. U članku je profesorica predstavila pogodne prirodne uslove Albanije za bogatu riječnu i morsku ihtiofaunu. Na ovim područjima se nalaze visokokvalitetne ribe poput jesetre, brancina, lojke. Zaključuje da je u lošim uslovima rada, bez jedrilica i adekvatne opreme, npr. savremenih ribarskih mreža, ulov znatno siromašniji i da su zato potrebna ulaganja u razvoj ribarstva. S druge strane, skreće pažnju na neselektivnu i preintenzivnu eksploataciju pastrmke i jesetre, te posljedično osiromašenje ihtiofaune ovim vrstama.

Iste te godine, Sabiha nakon duge naučne ekspedicije na sjeveru Albanije, na osnovu prikupljenih podataka opisuje predstavnike porodica, redova, rodova i vrsta svih albanskih riba. Godinu kasnije prof. Kasimati Institutu dostavlja oko 200 stranica rada pod nazivom “Ribe Albanije”. Rad predstavlja kompletnu ihtiofaunu Albanije, obuhvatajući 257 vrsta riba, grupisanih u 211 porodica i 99 redova. 

Baš kada je knjiga puštena u štampu, Sabiha Kasimati je uhapšena. 19. februara 1951. godine, dinamit je bačen u dvorište sovjetske ambasade u Tirani. Uhapšeno je nekoliko desetina Albanaca, a nakon istrage, izdvojena su 22 osumnjičena lica. Među njima i Sabiha. 

Ovdje je bitno stati i odati priznanje ženi koja je pod totalitarnom vladavinom Envera Hodže, gledajući kako njene kolege nestaju, uporno radila i doprinosila onome čega se vlast najviše plašila. 

Većina intelektualaca koji su studirali na Zapadu, osuđeni su na smrt. Profesoricu je posebno pogodila smrtna kazna za Salahudina Tota i progon njene prijateljice Musine Kokalari, albanske spisateljice. Prije incidenta sa ambasadom, zatražila je sastanak s Enverom Hodžom, direktno i hrabro, u skladu sa svojim karakterom. Njihovo poznanstvo vuče korijene iz srednjoškolskih dana, kada je ona bila prva djevojka u Gimnaziji i najbolji učenik, a on tek jedan od mnogih. Sastanak, kao što nam istorija svjedoči, nije naročito pomogao Hodžinom prosvjećenju.

Nakon hapšenja, Sabiha je opet jedina žena među osuđenicima. Uhapšeni su osuđeni bez stvarnog dokaznog postupka i mogućnosti da se zaista brane. Spominje se da je tada profesorica Kasamati izrekla slijedeće: „Ja sam biolog i stoga sam evolucionista. Evolucija je u prirodi stvari. Nasilje vodi samo i direktno uništenju!” Na njene riječi diktatura ostaje gluha. 

U noći 26. februara 1951. godine vezana je bodljikavom žicom. Bila je jedina žena u grupi, i zadnja koja je ubijena. Njeno zadnje kapitalno djelo “Ribe Albanije” objavljeno je 1955. godine pod imenom tri druga naučnika. 

Imena profesorice Sabihe Kasimati, nije bilo među autorima.

Danas Muzej prirodnih nauka, najveća naučna, obrazovna i kulturna institucija u Albaniji nosi ime profesorice Sabihe Kasimati. 

Pod teretom višestoljetnih tradicija i patrijarhalnih pogleda, društvo je bilo veoma malo otvoreno za žene, a još manje naklonjeno njihovoj aktivnoj ulozi u zajednici. Ipak, ljude poput Sabihe Kasimati nikad nije bilo moguće zaustaviti. Vođena željom za istinom i znanjem, ostvarila je svoj cilj.