U toku pandemije COVID-19, često smo imali priliku čuti jedan pojam – prokuženost. Primjećujem da građani često pitaju šta ovo znači, često imaju dobru sliku šta ovo znači, ali nisu sigurni i mole da im neko objasni ili potvrdi njihovo shvatanje ovog termina.
Prvo da riješimo odakle ovaj termin. Nekada davno, “kuga” je bila sinonim za sve bolesti – to je bila bolest koja je u narodu ostavila najveći trag i najveći strah te je postala sinonim za epidemije i bolesti uopšte. Recimo, jedan od jahača Apokalipse nije “bolest”, nego je baš kuga. Kako se nije znao put transmisije bolesti, pa su ljudi mislili da se prenosi zrakom, tako je nastao i pojam “kužan zrak/vazduh”. Dakle, kao pridjev od imenica kuga, imamo “kužan”, a pridjev koji označava da je bolest bila i prošla glasi “prokužen”.
Striktan medicinski termin za “prokuženost” bi bio “seroprevalencija“.
Seroprevalencija je broj osoba u populaciji koje su pozitivno testirane na određenu bolest na temelju uzoraka serologije (krvni serum). Često je predstavljena kao postotak ukupnog broja testiranih uzoraka ili u omjeru na 100 000 testiranih uzoraka. Obično se temelji na prisutnosti antitijela za tu bolest.
Ako temeljimo seroprevalenciju na osnovu antitijela, to bi trebalo uključivati i one osobe koje nisu prebolovale bolest, nego su antitijela stekla putem vakcinacije. U slučaju infekcija poput COVID-19, za koje još nemamo vakcine, to se odnosi samo na osobe koje preboluju.
No termin “prokuženost” u sebi nosi to da se radi samo o osobama koje su prebolovale bolest i na taj način stekle imunost. Meni lično ovaj termin nekako ne obuhvata vakcinisane, ni kada se radi o bolestima za koje postoje vakcine. Kao da mi je uži od pojma seroprevalencija. Možda griješim.
Dakle, prokuženost označava onaj udio populacije koji je imao neku bolest i prebolovao je. I preživio. Prokužene osobe imaju u krvnom serumu neutralizirajuća antitijela na tu bolest tj. na njenog uzročnika – u slučaju COVID-19 to je SARS-CoV-2. Antitijela su proizvod reakcije organizma na infekciju te bi te osobe trebale, bar neko vrijeme, biti imune na tu istu bolest.
Međutim, antitijela nakon prebolovane bolesti ne moraju trajati čitav život, njihova količina (kažemo “titar antitijela”) se smanjuje. Neko ko je već bio prokužen bi mogao opet oboljeti od te iste bolesti. Za neke bolesti, poput morbila i rubeole taj imunitet nakon “prokuženja” traje praktično doživotno, a za neke je vrijeme trajanja kraće.
Pokuženost nije isto što i “imunost”, ali su pojmovi povezani, odnosno očekujemo da kad je neko prevolovao bolest, stekne na nju i imunost. U slučaju COVID-19 još ne znamo opseg i dužinu trajanja te imunosti, s obzirom da izgleda titar, količina antitijela rapidno opada s vremenom
Još ne znamo i godinama nećemo imati pravu sliku koliko traje imunitet nakon prokuženosti tj. prebolijevanja COVID-19. Za to treba vremena i dobre longitudinalne višegodišnje studije kako bismo dobili egzaktne podatke.