Od svih prirodnih nauka, u našim udžbenicima je najugroženija fizika. Naime, fizika je zaista najteža i najapstraktnija od svih prirodnih nauka/znanosti i neke koncepte, pogotovo one koji su nevidljivi kao zračenje, energija, gravitacija te se uglavnom mogu mogu opažati tek posredno, vrlo je teško objasniti. Kada tome dodamo lošu ili tek osrednju opremljenost mnogih škola laboratorijskim priborom te ponekog nastavnika koji izbjegava eksperimente, situacija postaje još složenija.

 
Biologiju djeca spoznaju mnogo jednostavnije od hemije i fizike. Hemija, premda je učenicima često teška, opet je nešto jednostavnija od fizike, koja podrazumijeva prilično formula i matematike. Fizici se, zapravo ni ne može prići bez poznavanja eksponencija i još nekih par matematičkih sitnica. Ipak, fizika se ne može i ne smije svesti na apstraktnu formulu i par zadataka.
 
Kod nas postoji velika razlika u kvaliteti udžbenika za predmet Fizika u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Naime, udžbenici koji se koriste u FBiH za nastavu Fizike, još su i upotrebljivi i moderni u odnosu na one koji se koriste u RS. Jednim dijelom se udžbenici razlikuju u planu – udžbenici iz RS za 7. razred “trče” da se bave nekim oblastima mehanike, dok udžbenici u FBiH insistiraju da djeca prvo savladaju mjerenje i pretvaranje jedinica te građu tvari. Međutim, nije ovo razlika koju ovdje želim podcrtati – najveća razlika je u vizuelnoj komunikaciji za učenikom. Udžbenici iz RS jako loše komuniciraju sa učenicima: tekst je gust, stisnut, slova su mala, udžbenici su nepregledni i učiti iz njih je zamorno. Iz pouzdanih izvora znam da nastavnici fizike u RS koriste i uklapaju sadržaje udžbenika fizike iz FBiH jer su ovi nešto bolji, pregledniji i djeci razumljiviji.
 
Propusta u dizajnu i prezentiranju materije udžbenika Fizike u FBiH također ima, ali, u odnosu na udžbenike koji se koriste u RS, ovi su udžbenici mnogo bolji. Ipak, to ne znači da udžbenici trebaju ostati ovakvi – upravo udžbenici iz fizike trebaju hitno redizajn, obnovu fotografija i nekih deskripcija. Jednostavno, u 2016. se više ne može tolerisati da ilustracija računara sa objašnjenjem “Računari se sve više koriste” stoji u bilo kojem tekstu, naročito ne udžbeniku koji je pisan ne tako davne 2010:
 
 
Ovdje se radi o udžbeniku Fizika VII, autorica Hasnije Muratović i Nade Gabele, izdavač je Grafex, Mostar, 2010. Ovaj udžbenik za 7. razred, treba ponešto preraditi, ali je za pohvalu insistiranje autorica na savladavanju fundamentalnih stvari – savladavanju mjerenja i osnovnih pretvaranja. Ja bih ovaj udžbenik proširila dužom listom prefiksa koji se koriste uz mjerne jedinice, jer će učenici vrlo brzo biti suočeni sa još većim prefiksima od prefiksa mega- i još manjim prefiksima od prefiksa mikro-. Zapravo, to su djeca koja već jako dobro znaju za postojanje gigabajtova, tako da prefiksi, giga-, tera, peta-, eksa-, zeta- i jota- ne bi trebali biti baš problem, kao ni prefiksi nano-, piko- i femto- (postoje još i ato. zepto- i jokto-).
 
Treba dodati i to da bi bilo dobro da autori i izdavač revidiraju odnos slika i teksta: naime, objašnjenja slika se nalaze u tekstu, pa onda u zagradi slijedi oznaka i broj slike u drugom fontu i boji:
 
 
 
Naime, ova metoda nije baš najbolja jer se slika i tekst ne mogu odmah povezati. Svaka slika bi trebala imati opis u boksu ili ispod slike, da se ne mora u tekstu tražiti objašnjenje, ali u tekstu mora biti u zagradi upućivanje na određenu shemu, ilustraciju ili fotografiju, kao što to rade  u Prentice Hall i Cambridge udžbenicima:
 
iz: David Sang, Cambridge IGCSE Physics, Coursebook, 2nd edition, Cambridge University Press, 2014.
 
 
Dobra strana udžbenika Muratović-Gabela za VII razred osnovnih škola je i to što spominje kvarkove kao elementarne čestice (o čemu sam već govorila), ali kompleksnost molekula je mogla biti objašnjena, a da akronim DNK ne visi u zraku, već da je objašnjeno kako je to skraćenica za stvarni naziv molekule:
 
 
 
Također, čudno je što autorice spominju 3 vrste elementarnih čestica, pri čemu ne navode koje su to vrste. Obično se govori o dvije vrste elementarnih čestica – o fermionima i bozonima, prema tome da li je spin polovičan ili cjelovit broj, a fermioni se dijele na dvije podgrupe – leptone i kvarkove, pa bi se i moglo govoriti o tome da postoje tri vrste elementarnih čestica (govorimo o česticama materije, ne petljamo po parovima čestica materija- antimaterija), ali to ipak nije ono što piše u većini izvora. 
 
Također, treba skrenuti pažnju svim autorima koji pišu udžbenike za fiziku, da ne pišu kako je ova prirodna nauka “dobila ime po grčkoj riječi fizis koja znači priroda” jer, jednostavno, grčka riječ fizis ne znači “priroda”. Jezik starih Grka je bio drugačije strukture nego današnji jezici, jer su Stari Grci poznavali koncept totaliteta te su njihove riječi odražavale odnos sa totalitetom i jedna riječ, pogotovo riječ fizis, nije imala jedno, usko značenje. “Fizis” je u starogrčkom značilo mnogo toga: to je “ono što dopušta da nešto potiče iz sebe”, to je “pokretač” u metafizičkom značenju “natpriroda”,  te se treba prestati sa ovom praksom govorenja o riječi fizis u značenju priroda nego u udžbenicima treba pisati kako je jedno od značenja riječi fizis i priroda. 
 
Često od djece čujemo kako “mrze fiziku” i trebamo se maksimalno potruditi kako bismo promijenili ovaj stav. Šta je po srijedi: konfuzno napisani udžbenici, neaktuelno napisani ili, u nekim slučajevima, i nastavnici (kao što je, uostalom, slučaj sa svim predmetima – ima sjajnih nastavnika, a ima i onih koji nisu uspostavili dobar odnos sa učenicima i materijom), ali kao društvo moramo raditi na promociji fizike jer, ne zaboravimo, i hemija i biologija se naslanjaju na fiziku i predstavljaju tek usko specijalna područja fizike. 
 
 
 
 
 
Fizika