Neki je se boje. Neki je priželjkuju. Šta je to tehnološka singularnost? Unutar teme nauka i tehnologija postoji jedna pozamašna tema “umjetna inteligencija /artificial intelligence – AI” ili vještačka inteligencija, kako vam draže, a unutar ove teme ime jedna velika podtema – tehnološka singularnost/technological singularity (TS) ili za IT sektor samo singularity, jer IT kada kaže “singularnost” misli na TS, nipošto na gravitacijsku tj. prostornovremensku singularnost.
Nakon ovog detaljisanja oko termina, idemo na pojam tehnološke singularnosti.
Tehnološka singularnost je pojam koji označava razvoj umjetne inteligencije do tačke kada ona može “učiti iz iskustva” tj. može može samu sebe poboljšavati i stvoriti narednu veziju bolju nego što je to bila dosadašnja. Dakle, AI n stvara svoj upgrade AI n+1, što rezultira eksponencijalnom eksplozijom inteligencije, koja ima gotovo pa božanske kvalitete superinteligencije.
To je ono što se dogodi OS Samantha u filmu “Her”.
Termin je započeo svoj lingvistički život kao “jaka umjetna inteligencija” (“strong AI”), a taj termin je skovao Irving John (“I.J.”) Good. Neka od imena koja se često mogu čuti kada se spomene technological singularity su SF pisci Damien Broderick, Charlie Stross,  futurolog Ray Kurzweil, koji najavljuje dolazak singularnosti među sinove Adamove (njegova knjiga Singularity is near je podigla prašinu jer o singularnosti govori sa oduševljenjem, utopistički, a ne mračno i distopijski, apokalitpično kao većina onih koji predviđaju kakav bi mogao biti odnos AI i ljudi) te Aubrey de Grey, čovjek koji je programer, a onako usput radi i na produžavanju života ljudi (biomedicinski gerontolog, morali ste negdje nabasati na njegove priče).

Dakle, u temi TS imamo nekoliko SF pisaca, jednog futurologa i jednog pomalo čudnog kompjuteraša-biomedicinara. Društvo idealno za kreiranje spekulacija. TS je teorija, podložna spekulativnim manevrima, ali ne bih se usudila nazvati ovo pseudonaukom. To je jedan teoretski koncept o kojem raspravljaju dva tabora  jedan koji tvrdi da je TS iza ćoška, a drugi kaže da se TS neće osvariti. Ustvari, do ovih konfrontacija dolazi uglavnom zbog razlika u definisanju ljudske inteligencije, ali tabori su izuzetno zagrijani za prepucavanje, koliko ja mogu upratiti.

 

Scena iz filma “Her”

 

Charlie Stross ima svoj blog, “Antipope”, na kojem on i gostujući blogeri pišu o tehnološkoj singularnosti. Blog je i nastao usljed potrebe da naučna fantastika propituje racionalne mogućnosti osvarenje ovakvog AI – zato što propituje te stvari na racionalnom fonu, ja ne mogu to zvati pseudonaukom. U pitanju je  generacija futurologa koji su se prvi put susreli sa pojmom TS preko SF autora i matematičara Vernora Vingea, koji je, opet, bio pod utjecajem I.J. Gooda. Ipak, Stross i ljudi oko njega, poput Rameza Naama, ne dijele entuzijazam Vernora Vingea u njegovo slici svijeta budućnosti u kojoj bi umjetna inteligencija pametnija-od-čovjeka evoluirala u još pametniji AI za vrijeme kraće od onog koje je bilo potrebno za njeno stvaranje.

Sam Stross na svom blogu  iznosi argumente protiv singularnosti. Jedan od njih je da, ako se traži AI koji bi imitirao i reflektirao ljudsku inteligenciju, takav AI ne bi bio moguć, jer je ljudska inteligencija kompleksan fenomen ljudske fiziologije, propušten kroz žestok filter evolucije. Ipak, oni koji vjeruju u mogućnost stvaranja TS, tvrde da AI koji imitira ljudsku inteligenciju nije ni potreban, da treba stvarati potpuno drugačiji AI. Dakle, prema Strossu, humana inteligencija ima tri karakteristike – produkt je fiziologije i povezana sa tjelesnošću, evoluira i pokazuje interes za samu sebe. To je materija koja je u evoluciji stekla svijest o samoj sebi i nastavila istraživati sebe. Pristaše singularnosti kažu da takva inteligencija nije ni potrebna hardver/softver kombinaciji.

AI bi mogao biti pametniji od čovjeka, ali kako nije motiviran za spoznaju iznutra, iz sebe, ne bi ni imao potrebu evoluirati, raditi upgrade.

Ovo je bio post namijenjen više onima koji prvi put čuju za technological singularity. Oni koji već znaju za taj pojam, vjerovatno znaju nešto više i od mene, pa molim da me ne kritikuju što sam nešto ispustila ili površno objasnila – samo neka mi napišu, da dobijem nove informacije.