Evropski sindikalni institut (ETUI) je objavio istraživanje Agnješke Pjasne o utjecaju digitalizacije na kvalitet poslova.

Digitalizacija dramatično mijenja svijet rada. Neki poslovi nastaju, dok drugi nestaju. Da li ćemo biti sve stručniji i bezbjedniji na radu, ili nezaposleni beskućnici?

Na stolu su suprotstavljena tumačenja strukturnih promjena kojima svjedočimo i njihovih konsekvenci: dok jedni očekuju da digitalizacija skrati radno vrijeme i rastereti radnike, drugi upozoravaju na to da je racionalnije očekivati rast nezaposlenosti, uvećavanje „armije nezaposlenih“, produbljivanje nejednakosti i širenje siromaštva, kao i oružane sukobe.

U međuvremenu, raste i znanje kojim o ovim procesima raspolažemo. Njemu doprinosi nedavno objavljeno istraživanje utjecaja digitalizacije na kvalitet poslova, koje potpisuje starija istraživačica u Evropskom sindikalnom institutu (ETUI) Agnješka Pjasna (Agnieszka Piasna).

Njeni zaključci su odmjereni, ali jasni. Digitalizacija je povoljna po radnice i radnike – ali samo tamo gdje su oni zaštićeni institucionalnim aranžmanima.

Više efikasnosti za poslodavce: manje slobodnog vremena i zdravlja za frilensere

Rezultati istraživanja pružaju empirijsku osnovu za tvrdnje da trka za efikasnošću dovodi do rasta pritiska na radnike i radnice, odnosno da digitalizacija remeti postojeće režime organizovanja vremena radnika, kako to definiše autorka.

Ona se koncentrisala na dva tipa utjecaja: s jedne strane, analizirala je kako na upravljanje radnim vremenom, raspodjelu zadataka i intenzitet rada utiču kompjuterizovani sistemi i algoritmi. S druge, posmatrala je promjene u ponudi poslova i resursa koji su dostupni radnicima usljed digitalizacije. Analiza je obuhvatila 27 država članica EU i oslanja se na podatke EWCTS-a (telefonske ankete o radnim pravima sprovedene u EU) za 2021. godinu.

Povećanje efikasnosti u raspodjeli zadataka i performansama radnika „se može postići tako što im se omogući pristup resursima, kao što su informacije ili alati, kako bi mogli brže da obavljaju svoje zadatke, ali i efikasnijim određivanjem vremena i raspodjelom zadataka. Radne aktivnosti se mogu podijeliti na male vremenske intervale, koji se zatim dodjeljuju u realnom vremenu kako bi se precizno uskladilo vrijeme izvršenja zadatka sa osobljem“.

Drugim riječima, vi ste sada radnica koja žonglira sa sve više loptica, a softver je zaključio da bi za efikasnost sistema bilo odlično da, uz to što ih održavate u vazduhu, sve brže spuštate one koje su kod vas i uzimate nove. Ako nemate od čega da živite, slobodno uzmite po četvrtinu loptice i spajajte ih dok lete.

Usitnjavanje zadataka, odnosno fragmentiranje radnog procesa i smanjivanje „praznog hoda“, staro je bar koliko i industrija. U svakoj fazi automatizacije rada o njoj su se vodile slične debate i izbacivale optimistične i pesimistične procjene. Ipak, napredak računarskih i telekomunikacijskih tehnologija je dramatično povećao razmjere mogućnosti dodjeljivanja zadataka raspoloživim radnicima i učinio to ekonomski isplativim u velikim razmjerama, naglašavaju iz ETUI-ja: „Vrijeme dodijeljeno za obavljanje svakog zadatka može se dodatno smanjiti, ograničavajući sve pauze, zastoje ili pomoćne aktivnosti, čime se dodatno povećava efikasnost“.

Očekivano, upotreba kompjuterskih sistema za spajanje zadataka koje treba izvršiti sa dostupnom radnom snagom – u postojećim uslovima, barem – dovodi do toga da se radno vrijeme produžava nauštrb slobodnog. Poslodavci su u prilici da plaćeni rad svedu na minimum, a radnici su primorani da obezbjeđuju pouzdanost ponude radne snage tako što produžavaju svoju dostupnost, naglašava autorka istraživanja.

Analizom je utvrđeno da upotreba kompjuterizovanih sistema za alociranje zadataka dostupnim radnicima „na mreži“ ritam rada čini nepredvidivim, užurbanim i intenzivnim. Intenziviranje rada se primjećuje u svim sektorima, ali je u EU najizraženije u građevinarstvu, proizvodnji i zdravstvu.

Autonomije ima tamo gdje ima radnih ugovora

Uvriježeno je mišljenje da tehnološki napredak povećava potražnju za kvalifikovanijom radnom snagom, te da ima i povratno pozitivno dejstvo na radnu snagu. U istraživanju se kao ilustracija takvog mišljenja citira jedna izjava da: „Stjecanje kvalifikacija generalno osnažuje radnike, a kvalifikovaniji rad ima tendenciju da bude autonomniji“.

O tome da ove teze ne važe na globalnom Jugu, a da se većina istraživanja kojima se one argumentuju, avaj, fokusiraju na razvijene, odnosno zemlje globalnog Sjevera, već ste mogli da čitate u Mašini. Iako je i istraživanje ETUI-a jedno od onih koje analizira prije svega razvijene i bogate zemlje, i ono pokazuje da stvari nisu tako ružičaste kao što se, recimo, predstavljaju u predizbornim programima.

Istraživanje tako opovrgava tezu da digitalizacija obavezno povećava autonomiju radnica i radnika, odnosno njihovu slobodu da planiraju radne aktivnosti, i pokazuje da se to ne dešava tamo gdje oni nisu zaštićeni institucionalnim aranžmanima. „Zabrinjavajuće je da digitalizacija negativno utječe na autonomiju frilensera, koji su relativno ranjiva grupa radnica i radnika, a koji su naročito izloženi tome da usvajaju nove tehnologije“, navodi se.

„Digitalne tehnologije pružaju više načina za nadgledanje, ispitivanje i kontrolu radne snage, sa negativnim efektima na autonomiju“, naglašava autorka i dodaje: „U kontekstu platformske ekonomije, na primjer, digitalno posredovan rad koji se obavlja u okviru nesigurnih aranžmana zapošljavanja i algoritamskog upravljanja ograničava autonomiju radnika u odlučivanju kada i koliko dugo rade ili koje zadatke prihvataju“.

Utjecaj digitalizacije na autonomiju je oblikovan kvalitetom aranžmana za zapošljavanje, naglašavaju iz ETUI-ja. Dok zaposleni ne doživljavaju značajne razlike u svojoj autonomiji sa napretkom digitalizacije, autonomija na radu se za frilensere smanjuje.

„Za ovu ranjiviju grupu radnika, koja uključuje lažne samozaposlene i radnike na platformi, digitalizacija procesa rada dovodi do veće kontrole i podređenosti, a ne do oslobađanja kao ‚poduzetnika‘“, naglašava se. Imajući u vidu da su slobodnjaci takođe više izloženi digitalnim tehnologijama na poslu, ovo je razlog za zabrinutost. Za one samozaposlene koji su direktori ili upravljački partneri važi suprotno: ova generalno manje nesigurna grupa jedina ima koristi od digitalizacije u smislu povećane autonomije.

Posao vam je nesiguran, ali – hej! – bar niste ni zdravi

„Digitalizacija je povezana sa većom sigurnošću da ćete imati prihode i boljim izgledima za napredovanje“, barem u EU, „Ali istovremeno i sa manjom sigurnošću posla“, navodi se u zaključcima istraživanja.

A uz smanjenu sigurnost zaposlenja idu i novi načini da narušite zdravlje. „Dok su neki tradicionalni fizički rizici i zahtjevi manje uobičajeni među radnicima koji koriste računare na poslu, njihovo mjesto zauzimaju novi rizici posebno vezani za automatizaciju i produženu upotrebu personalnih računara“, konstatuju u ETUI-ju.

Rad sa digitalnim uređajima rađa nove izazove u smislu psiholoških zahtjeva i psihosocijalnih i ergonomskih rizika, pokazuje istraživanje. „I dok se može očekivati da će se neki fizički faktori rizika smanjiti, drugi mogu dobiti na značaju, kao što su oni koji se odnose na držanje radnika na digitaliziranim radnim mjestima koji su najizloženiji zdravstvenim rizicima povezanim sa ponavljanjem pokreta šake ili ruke, na primjer“, navodi autorka. O drugim rizicima, poput rizika od burnouta i mentalnih poremećaja koji su povezani sa usamljenošću redovno ste imali prilike da čitate u Mašini.

Periferija kapitalističkog sistema, gle čuda, nije centar

Istraživanje je pokazalo da je digitalizacija na drugačiji način integrisana u radni proces u različitim zemljama. Tako, na primjer, kompjuterizirani sistemi imaju mali utjecaj na radnike u Njemačkoj, Luksemburgu i Holandiji iako se i tamo informacione i komunikacione tehnologije koriste relativno često, dok je u Rumuniji, s druge strane, upotreba računara manje uobičajena, ali njihov utjecaj na pojedinca nesrazmjerno visok.

„Sličan obrazac manje individualne kontrole radnika nalazi se u nekim drugim zemljama istočne i južne Evrope, kao što su Litvanija, Španija, Poljska i Portugal“, konstatuje se. Digitalizacija manje utiče na rad tamo gdje su institucije jače: „Stoga, krajnji efekat digitalizacije na rad zavisi od institucionalnog konteksta u kojem se tehnologija uvodi“, naglašavaju u ETUI-ju.

 

Ovaj članak je prenesen uz dozvolu uredništva sa masina.rs