Nova apokalipsa je antinaučna ima i nove jahače. Četiri jahača antinaučne apokalipse su antievolucionisti, antivakseri, antiklimatolozi (oni koji ne priznaju da su klimatske promjene nastale čovjekovom djelatnošću), antinuklearisti (protivnici korištenja nuklearnih centrala) i antiGMOisti.
U maju 2017. godine, neformalna skupina srbijanskih intelektualaca potpisala je peticiju u kojoj su tražili reviziju izučavanja teorije evolucije u nastavnim programima škola i univerziteta. Također, u peticiji je praktično traženo da se u školama u sklopu biologije počnu izučavati i alternativni „pristupi“, poput inteligentnog dizajna i kreacionizma. Peticiju je potpisalo nekoliko naučnih savjetnika, akademika, ljekara, umjetnika, filologa i filozofa. Među njima je bila i Ljiljana Čolić, nekadašnja ministrica obrazovanja vlade Republike Srbije, čuvena po već jednom pokušaju izbacivanja teorije evolucije iz nastavnog plana i programa. Jedini biolog među potpisnicima peticije bio je dr Tomislav Terzin, molekularni biolog koji danas predaje na Augusta kampusu Univerziteta Alberta u Kanadi, a diplomirao je molekularnu biologiju na Univerzitetu u Beogradu.
Srbijanski biolozi, na čelu sa dr Biljanom Stojković, oštro su se suprotstavili ovakvim pokušajima diskreditovanja racionalnih objašnjenja. Zanimljiv je bio i stav Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, prema kojem trenutno ne postoji ništa što bi moglo zamijeniti teoriju evolucije. Ovaj stav Bogoslovije je razumljiv, s obzirom da teorije kreacionizma, naročito onih kreacionizama u kojima se odbacuju naučni dokazi da je Zemlja stara preko 4.5 milijardi godina, često dolaze od pripadnika Adventističke crkve, koja se u pravoslavnim i katoličkim krugovima smatra heretičkom. No, metropolit dabrobosanski Hrizostom, koji očigledno ne pripada modernoj struji pravoslavnih teologa, javno je etiketirao Darwinovu teoriju pridjevom „takozvana”. Neuspjeh peticije u Srbiji nije obeshrabrio potpisnike, pa su poslije potražili saveznike na Univerzitetu u Banjaluci, međutim, ni ovdje njihovi zahtjevi nisu razmatrani na Senatu univerziteta.
Međutim, prema izvještavanju Independenta i Reutersa, u srednjim školama u Turskoj se više neće izučavati teorija evolucije pošto je ona, kako su to turski zvaničnici objasnili, „kontroverzna“. Odluku je osobno odobrio turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Time je Turska, uz Saudijsku Arabiju, postala jedina zemlja u kojoj se moderna teorija evolucije neće izučavati. No, kako to obično biva, stvari koje se dogode u Turskoj na neki način imaju reperkusije i na Bosnu i Hercegovinu, pa smo mogli svjedočiti Facebook statusu bivšeg ministra kulture Salmira Kaplana u kojem on slavi ovaj potez turskih lidera, a jednu naučnu teoriju naziva „debilska teorija“ i šalje je na „smetljište historije“. Slične je intelektualne domete na svojim Facebook statusima nedavno pokazivao i bivši predsjednik SPUS-a, Haris Zahiragić. Ulični vokabular, nedostatak poštovanja prema nauci i naučna nepismenost odlike su anti-naučnog društva. Zapravo, protivnici Darwinove teorije smatraju kako je neprihvatljivo da je čovjek nastao od majmuna (što Darwin zapravo i ne tvrdi) i smatraju kako iz neživog ne može nastati živo (nešto što Darwinova teorija ne razmatra).
Kako smo postali takvo društvo i da li i nama prijeti opasnost odbacivanja racionalnih objašnjenja svijeta i čovjeka, kakva je teorija evolucije? Teorija postepenog razvoja živog svijeta, poznatija kao Darwinova teorija evolucije, i teorija abiogeneze, prema kojoj je živi svijet nastao iz neživog spontanim, stohastičkim procesima, u čijoj srži leže termodinamički procesi, nisu po ukusu desekulariziranog društva, kakvo je naše.
Do prije svega par godina ovakve rasprave o evoluciji su bile nezamislive, dok danas imamo slučaj u kojem se profesor dr Izet Eminović sa katedre za genetiku Prirodno-matematičkog fakulteta UNSA, govoreći o osobinama molekula i njihovoj funkciji u dokumentarcu „Zašto islam?“, poziva na inteligentni dizajn i kreacionizam. Ovakva učenja – kreacionizam i inteligentni dizajn – nisu zabranjena u našem društvu slobode govora, ali je nedopustivo i sramotno da se o njima priča sa pozicije univerzitetskih katedri ili da se razmatraju u sklopu predmeta Biologija u osnovnim i srednjim školama.
biti tema javnih predavanja, kakva je u junu širom BiH imao upravo dr Tomislav Terzin, i mogu se proučavati na vjeronauku, ali ovakva učenja i vjerovanja ne smiju postati dio školskog kanona u okviru prirodnih nauka i „izgurati“ racionalna objašnjenja iz kurikuluma.
“Ako se na popisu 2013. godine kao vjernici izjasnilo 96,64% stanovništva Bosne i Hercegovine (50,7% muslimana, 15,19% katolika i 30,75% pravoslavaca), zar oni ne zaslužuju da se pitanje evolucije, koja je nesporno ateističko dogmatsko uporište, barem razmotri, realno sagleda i definira način njenog izučavanja? Zar nije normalno da se uvaži 3.412.512 vjernika u odnosu na 27.853 ateista i 10.816 agnostika u BiH” (Magazin Stav, autor Ejub Topić)
Treba reći i da nije jedino teorija evolucije na udaru antinauke: antinaučni su i antivakcinalni pokret, napadi na GMO te odbijanje prihvatanja činjenice kako je povećanje koncentracije ugljendioksida uzrok klimatskih promjena. Zapravo, ova četiri obrasca ponašanja možemo nazvati „četiri jahača antinaučne apokalipse“ i nisu karakteristični samo za naš region, nego za cijeli svijet, posebno SAD. Na antinaučnom portalu riseearth.com nedavno su prenijeli tekst The Daily Sheeple u kojem se citira ultra-antinaučni portal Natural News, kojeg vodi Mike Adams, inače poznat po antivakcinalnim istupima. U tekstu se manipulisalo jednim NASA-inim izvještajem prema kojem naša planeta postaje sve zelenija zbog povećane koncentracije ugljendioksida u atmosferi, kojeg biljke u procesu fotosinteze vezuju i konvertuju u hranljive tvari.
Zato trebamo obratiti pažnju i na drugu korelaciju koja je u vezi sa pojavom antinaučnih „stavova“ u našem društvu i šire: demokratizacija informacija koja je posljedica pojave interneta i dostupnosti ovog revolucionarnog izuma široj publici od polovine prve decenije 21. stoljeća. Upravo u posljednjih desetak godina bilježimo porast antinaučnog populizma. Nažalost, širenje pristupa internetu i dostupnost informacija ima i svoju tamnu stranu: nije sve što je informacija ujedno i znanje, niti je svaka informacija utemeljena na kredibilnim, višestruko provjerenim izvorima. Nažalost, ova demokratizacija je sa sobom donijela i to da ljudi vjeruju kako je njihovo mišljenje jednako dobro kao i bilo koje drugo mišljenje. Jasno je da svako na internetu može napisati svašta, komentarisati svašta i pročitati svašta. Problem je što treba manje energije i predznanja pročitati neku senzacionalističku, loše protumačenu informaciju nego pročitati i razumjeti naučni rad ili bilo koji tekst o nauci kojeg su pisali stručnjaci, novinari posvećeni toj oblasti novinarstva, na osnovu kredibilnih izvora i citata. Jedini način na koji se može djelovati protiv ovakvih napada na zdrav razum i nauku jeste od malena učiti djecu kako da prepoznaju da je neka informacija čisti senzacionalizam i laž.