Udžbenik Moja okolina – vidi li neko nešto neobično?

 

 


Na blogu počinjem sa analizom udžbenika grupe predmeta koji pokrivaju prirodne znanosti/nauke – dakle: Moja okolina/Priroda, te udžbenici Biologije, Kemije/Hemije, Fizike i prirodoslovnog dijela Zemljopisa/Geografije (Društvo i neprirodoslovni dio Zemljopisa/Geografije neću analizirati).

 
Cilj nije kritikovati autore, niti škole i nastavnike što rade baš po tom udžbeniku u kojem smo našli grešku – čak moram naglasiti da sam za sada u udžbenicima nakon neke “gluposti” tj. nečega što je loše urađeno, nalazila neke druge nastavne jedinice odlično obrađene.
 
Analiziram sve čega se sjetim – da li je nešto netačno, da li je uopšteno, da li je previše pojednostavljeno, da li nešto nedostaje, ilustracije, pitanja na kraju lekcije, fatalne štamparske greške…sve što mi zapadne za oko.
Stvari koje malci nauče pogrešno u osnovnoškolskom sistemu ostaju zacementirane. Hajmo se boriti za bolje obrazovanje. Znam da ću mnogima zazvučati patetično, isprano i sa dozom iritantnog entuzijazma, ali ovo je jedini način. Molim da me niko ne napada zbog ove analize, jer ću ja kritike upućivati fer i korektnim jezikom, bez vrijeđanja.
 
Počinjemo.
 
Moja okolina
udžbenik za 4. razred devetogodišnje osnovne škole
Samira Lugavić (Bosanska knjiga, Tuzla, 2007.)
 
Počinjem od manjih stvari, koje su meni zasmetale, ali bi se mogle tolerisati. Ipak, izgovor za nešto što nije sasvim tačno – što ima izuzetke i nije aposlutno pravilo ne treba tražiti u činjenici da je ovo udžbenik za 4. razred, pa da su djeca još mala za više informacija. Ja smatram da sve što se nauči – nauči se u prvih par razreda osnovne škole i to ostaje zacementirano i kod odraslog čovjeka. You can’t teach an old dog new tricks.
 
1. Str. 15: “Za život biljaka neophodni su voda, zrak, Sunčeva svjetlost i tlo.”
Tlo nije neophodno – neke biljke mogu rasti (neke) na stijeni, u asfaltu, na drugim biljkama (epifite), ali postoji i način uzgoja biljaka bez tla – hidroponika. Tlo je poželjan uslov, ali ne i neophodan. 
 
2. Ista strana – slika pčele na cvijetu sa objašnjenjem “međusobna povezanost biljaka i životinja”. Dobro, ovo nije ništa strašno, ali treba uz sliku biti postavljeno pitanje kako se tu očituje povezanost. Ja pretpostavljam da se na času raspravlja o ovoj temi, ali – hej – djeca obično nauče samo ono što im je napisano, ovo ostalo ne podrazumijevaju “pod moranje”.
 
3. Str. 21: “Biljke su najrasprostranjeniji živi organizmi“
Neprecizno. Kako najrasprostranjeniji? Kao ima ih najviše, imaju najveću biomasu ili naseljavaju najrazličitije krajeve? Ja ipak mislim da su bakterije i čovjek najrasprostranjeniji – čovjek  može privremeno naseliti i vrlo nepristupačna područja subekumene (npr. naučnici na Antarktiku) gdje nema biljaka. Bakterija ima svugdje, a vjerovatno i brojnošću i biodiverzitetom i biomasom premašuju druge oblike života. Tačno je da biljaka kao individua različitih vrsta ima mnogo više nego ljudi – najnovija studija objavljena 10.09.2015. u časopisu Nature kaže da na našoj planeti ima preko 3 biliona (pisalo je 3 trillions) stabala raznog drveća. Nas je oko 7.3 milijarde. Ipak, ipak… kažu da bakterije vode. I crvi su tu negdje. Mislim – ovo pitanje rasprostranjenosti i odgovor zavisi od toga koji su vam parametri. Just skip it. Ovo nije bilo potrebno u udžbeniku. Rasprostranjenost, brojnost – sve mi to ide previše u nagađanja, sa odokativnim metodama mjerenja.
 
4. Str. 22: lekcija “Život životinja”. Autor brka babe i žabe, počne sa velikim grupama životinja (insekti, ribe), pa krene na ekološku podjelu (ribe i druge vodene životinje), pa se vrati na sistematsku podjelu. Ne moraju djeca znati šta je sistematika, ali u ovoj lekciji gdje su uz ribe navedeni i morski ježevi, rakovi, kitovi…nekako mi je to sve mash. Nije netačno, ali meni smeta to miješanje sistematike i ekologije. 
 
5. Ista lekcija, istra strana: “Kit je najveće živo stvorenje na Zemlji. Živi u moru, ali spada u sisare jer rađa žive mlade.”
Znam, znam…reći ćete mi “Šta sad s tim ne valja?” i pogledati me mrko. Ali, nisu svi kitovi najveća stvorenja na Zemlji – ima i onih koji dolaze u “manjim pakovanjima”. Kit čak nije ni najveće živo biće – autorica zaboravlja da su biljke i gljive također bića i u bića ubraja samo životinje. Starija stabla sekvoje su kudikamo veća od kita. Dakle, treba staviti “kit je najveća živuća životinja”. 

Drugo, kit nije sisar samo zbog toga što rađa žive mlade. Da bi neko biće bilo sisar, ono mora imati mogućnost da doji svoje mlade (tj. ima mliječne žlijezde). Naime, postoje neke životinje, poput nekih reptila (ponajviše zmije), nekih vodozemaca i riba (neke vrste ajkula) koje na svijet donose žive mlade. “Donose” – da izbjegnem termin “rađaju”. Te životinje nazivamo viviparne ili živorodne. One druge, koje polažu jaja, nazivamo oviparne. Svi sisari su placentalna viviparna živa bića, ali nisu sva živorodna bića sisari. Ona živa bića koja nemaju placentu, poput spomenutih reptila, vodozemaca nazivamo i aplacentalna viviparna ili ovoviviparna stvorenja. Situacija sa morskim psima i rađanjem prilično je komplikovana, pa sad to neću razglabati. 

Dakle – hajmo se zadržati na činjenici da mama-kit doji svoje mladunče i da to za učenike 4. razreda bude distinkcija. 
Na idućoj stranici, “Sisari su vrsta životinja koja je dobila ime po tome što svoju mladunčad hrani majčinim mlijekom“, što je preciznije u odnosu na definicuju sisara sa prethodne stranice, a pravi uspješnu konfuziju sa prethodnom definicijom sisara. Ipak – sisari nisu vrsta, moglo bi se reći da su grupa, no termin “vrsta” se može različito tumačiti, pa neću uzeti za zlo.

6. Str. 32: “Sunce se ne kreće”. Samo nam se čini da se ne kreće, ali se kreće unutar galaksije i to brzinom od oko 250 km/s. Galaksije se također rotiraju. Panta rhei. Također, na površini Sunca se odvijaju razna kretanja – Sunčeve baklje i sl. zbog fuzione aktivnosti. I da – Sunce rotira.
Neću da čujem da se Sunce ne kreće. Ne učite djecu u startu pogrešno pod izgovorom da su “još mali”. Užasavam se fiksiranja pogrešnih predodžbi.

7. Ja ne znam kako da objasnim ovo, str. 100 u ovom udžbeniku:

 

Žene bebe rađaju na bubrege i mjehur, muškarci imaju i jajnike i testise, a vanjski spolni organi su abrakadabra. Organi za izlučivanje su prikazani tačno – ali to je samo dio endokrinog sistema, gdje je hipofiza? Tačan naziv ove ilustracije bi bio “sistem žlijezda sa unutrašnjim lučenjem”, jer pod “izlučivanjem” podrazumijevamo uklanjanje štetnih tvari (razlika između sekrecije i ekskrecije). Djeca ovog uzrasta ne moraju znati žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. Ali ne smiju učiti pogrešno. Pokušavam vjerovati da se dogodila greška u tehničkoj pripremi ove knjige. Nadam se da svi nastavnici koji koriste ovu knjigu vide grešku i da učenicima predaju pravilno. Nadam se. Plus, tamo gore lijepo piše “sistem organa za varAnje”.
 
Također, ko nije dobro vidio, ima i ovo:
 
 
 
 
 
8. str. 102: “Usitnjena hrana kroz jednjak dolazi najprije u želudac gdje se vrši njeno varenje“. 
 
Žao mi je – varenje hrane počinje u ustima (pomoću amilaze), nastavlja u želucu i nastavlja u crijevima. Ovako ispada da se varenje vrši samo u želucu. Crijeva su nam nepotrebna. Postoje onako, od šege. Opet nepotrebno pojednostavljenje. Bilo nam mrsko pisati.
 
9. str. 103: “Koža je čulo dodira“. Ne, nije. U koži su smještena čula dodira. I čula za toplo, hladno, svašta nešto. Samo jedna od funkcija kože je čulo dodira. Al, haj’ dobro. Nije prestrašno.
 
10. Ista stranica, 103:
 
 

Je li taj mozak mogao ikako kvalitetnije biti nacrtan? Kao da ga je nešto pojelo sa lijeve strane. Pa, stvarno…

Ovo je jedan od onih udžbenika koji su puni materijalnih grešaka i za koje bi trebalo sprovesti superreviziju kako bi se povukli iz upotrebe.