Jeste li se ikad zapitali zašto su žabe zelene?

Svakako da su zelene jer im to pruža kamuflažu na staništima na kojima obično žive. Njihova boja se jednostavno uklopi u okolinu, travu, lišće, močvarnu vodu s biljkama i predatorima je teže opaziti ove životinje, naročito ako su nepomične. Tek kada skoče, onda ih primijetimo, ili ako krekeću u sezoni parenja. Većina vrsta žaba su evoluirale tako da preživljavaju one koje imaju bolju kamuflažu. Naravno, ima i niz izuzetaka od ovog žabljeg pravila, poput onih tropskih, često otrovnih žaba živih boja.

No, šta zelenim žabama daje zelenu boju? Ova osobina je izgleda nekoliko puta evoluirala kod ovih vodozemaca. Kod nekih vrsta, tri vrste pigmentnih stanica, zvane hromatofore, djeluju zajedno kako bi žaba bila zelena.

Hromatofori se međusobno slažu jedni preko drugih. Jedan tip hromatofora, melanofori, čine donji sloj. Oni sadrže melanin, smeđi pigment koji sadrže i stanice naše kože, melanociti. Iznad ovih ćelija nalaze se iridofori. Iako iridofori zapravo ne proizvode pigmentaciju, oni odražavaju svjetlost s površine purinskih kristala unutar stanica. Kad svjetlost pogodi ove stanice, oni stvaraju srebrnasti iridescentni odraz u žabama, kao i drugim vodozemcima, ribama i beskičmenjacima. Preko iridescencije nastaju i oni plavi, zeleni i ružičasti preljevi na perju mnogih ptica.
Postoji i treći sloj stanica kože žaba koji utječe na njihovu boju. Kod većine zelenih žaba, sunčeva svjetlost prodire kroz kožu do malih “ogledala” – kristala u iridoforima. Svjetlost koja se  odbija natrag je plava. Plava svjetlost putuje do gornjeg, najvišeg sloja stanica koje se zovu ksantofore, koji često sadrže žućkaste pigmente. Svjetlost koja se filtrira kroz gornje stanice izgleda zeleno za ljudsko oko. Žabe bez ksantofora izgledaju jarko plavo.

Međutim, ovo nije jedini način da žabe budu zelene. Neke vrste to postižu na drugi način.

No, mnoge žabe koje žive na drveću  nemaju ove stanice – melanofore, iridofore i ksantofore. Te žabe su zelene jer njihova prozračna tijela pokazuju krv, kosti i druga unutrašnja tkiva obojena visokim razinama biliverdina, zelenog pigmenta.

Ovaj pigment se može naći i u našim tijelima – on je produkt razgradnje hema, a daje boju žuči, ali i modricama – kada iz plave pređu u onu zelenu boju.

Da bi razumio porijeklo zelene boje ovih žaba bez specifičnih stanica, Carlos Taboada s Univerziteta u Buenos Airesu i njegov tim izvukli su limfu i druge tjelesne tekućine iz žabe Boana punctata. Došli su to zaključka da plavo-zelena obojenost ovog bića dolazi od nepoznatog proteina koji veže i transportira biliverdin. Tim je slične proteine ​​pronašao i u limfi osam drugih vrsta žaba koje žive na drveću.

Istraživači su proučavali biljke u kojima B. punctata živi danju i shvatili su da boja i svjetlina žabe blisko odgovaraju vegetaciji. Jednostavno, postoji neki fine-tuning boje njihove kože sa nijansom zelene koju ima vegetacija na kojoj žive. Protein koji veže biliverdin omogućio je evolucijsko prilagođavanje boje žabe, uzrokujući da to stvorenje ‘nestane’ u šumi.