Za polarne mede, situacija je sve teža. Uprkos najavama kratkog ledenog doba za nekih 15 godina, za polarne medvjede dani su sve teži, budućnost sve crnja. Zbog klimatskih promjena, prijeti im opasnost nedostatka ne samo hrane, nego i manjka genetičke raznovrsnosti. 

 
Skoro cijela populacija polarnih medvjeda će biti izbrisana do 2100. godine ako ne preokrenemo trend gubitka leda u morima. Polarnim medvjedima (Ursus maritimus) potreban je morski led za lov tuljana a očekuje se da će se količina leda smanjivati jer se globalno zagrijavanje i gubitak morskog leda nastavljaju.
“Vrlo je mala šansa da polarni medvjedi opstanu bilo gdje u svijetu, osim možda na vrlo visokim geografskim širinama Arktika u jednoj maloj podpopulaciji, ako nastavimo poticati klimatske promjene uobičajenim razinama emisija“, kaže klimatski naučnik Peter Molnar.

Molnar i njegove kolege analizirali su koliko dugo polarni medvjedi mogu preživjeti i imati mladunce tokom sve dužih razdoblja kada su dijelovi Arktika bez leda. U radu, objavljenom u Nature Climate Change, pod nazivom “Fasting season length sets temporal limits for global polar bear persistence”, dali su projekcije koje pokazuju da će se, ako se nastave sadašnje stope zagrijavanja, medvjedi izgladnjivati između zima.

Sezone izgladnjivanja, kada je mnogo manje leda, sada su sve duže i to vrijeme medvjedi ovise o svojim rezervama masti. Međutim, sada im je sve teže da prežive do povratka leda i sezone kada mogu loviti.

Procjene naučnika za model umjerenih emisija stakleničkih plinova su ipak pokazale da bi mnogo više populacija polarnih medvjeda moglo preživjeti.

 

Klimatske promjene, koje uzrokuje topljenje glečera, a time i otežavaju ovim polarnim divovima da primjenjuju svoju strategiju lova na tuljane – kretanje preko santi i ronjenje kroz rupe u ledu da se domognu podgojenih, kaloričnih zalogaja – uzimaju svoj danak. Polarni medvjedi su osuđeni na kopno i sve teže dolaze do tuljana jer nema leda po kojem bi se kretali. 
 
Osim toga, akumulacija štetnih hemikalija negativno utiče na potenciju mužjaka iz niza razloga.
 
Prema novom radu iz 2021. zbog smanjivanja i frakturisanja staništa, populacije polarnih medvjeda sve manje i manje genetički komuniciraju jedni s drugima – ovo je fancy naziv za pojavu da se ne mogu pariti različite grupe medvjeda zbog geografske izolacije (ne mogu preko vode doći u dodir jedni s drugima i pariti se). 
 
Rad objavljen u septembru 2021. u Proceeding of the Royal Society B, pod naslovom “Sea ice reduction drives genetic differentiation among Barents Sea polar bears“, pokazao je kako polarni medvjedi u Norveškoj posljednjih decenija trpe zapanjujući gubitak genetičke raznolikosti, kao posljedica opadanja arktičkog morskog leda.
 
Radi se o gubitku genetičke varijabilnosti od 3 do 10%, što je zapravo stravično. Ne zaboravimo da je inbreeding – pojava da se zbog manjka broja jedniki pare srodne individue, doveo i do izumiranja mamuta. Potomstvo postaje kržljavije, sklonije bolestima, nema genetičke raznolikosti. Istovremeno u različitim populacijama medvjeda zabilježeno je 200% povećanje genetičke diferencijacije. Različite populacije postaju sve različitije.
 
Možda bi bilo pametnije da umjesto maskiranja slonova u mamute više radimo na spasu polarnih medvjeda, koji su danas ugroženi jednako kao snježni leopardi i pande i – bilo bi šeta da izgubimo ovu vrstu predatora.