Primijetila sam da naši ljudi sve ove crne i sive ptičurine – gavrane, vrane, čavke i sl. uvijek zovu “gavrani”. Također, primijetila sam da Zemaljski muzej može biti otvoren koliko hoće, ljudi tamo dolaze, malo protegnu noge, zadrže se kod šarenih ptica, leptira i malo pogledaju supove, jer su najveći, i ne obraćaju pažnju na nazive onih ptica koje viđaju svaki dan.
Najveći razlog za to je neka vrsta našeg zgražavanja nad ovim pticama – nemaju neke naročito vibrantne boje, hrane se đubretom i lešinama te se, kroz mitologiju, baš kao i crne mačke, povezuju sa “mračnim silama”. Ipak, književnost i pop kultura su se pobrinule da ove životinje steknu kultno mjesto – E.A. Poe sa poemom Raven, film The Crow, zatim “vrane” iz GoT, gavran iz crtanog filma “Uspavana ljepotica” i tako dalje. Dopisujte sami.
Kako više vrane ne biste zvali gavrani, evo kratkog vodiča.
Prvo, u Evropi, uz čovjekova naselja nalazimo dvije vrste vrane – jedna je siva, Corvus cornix:
Ova potonja, crna vrana, C. corone ne živi u našem, balkanskom, miljeu. Postoji određena granica dokle ide ova vrsta, a odakle je teritorija sive vrane, karakteristične za naše, ex-Yu urbane sredine. Preklapanja između ekoloških niša ove dvije srodne vrste ima nešto malo u području Njemačke i tu se čak događa hibridizacija corone X cornix. Ta granica ide ovako:
Izvor: Wikimediacommons, by Cruithne9 |
Znači, kada vidite crnu vranoliko-gavranoliku pticu u području istoka Evrope, to nije vrana. Vrana koja tu živi je ova siva. Ipak, ovu crnu vranu često zamjenjuju sa gavranom i gačcem.
Za početak, ovo je gačac, ptica koja također pripada rodu Corvus, to je Corvus frugilegus:
Gačac i vrane su otprilike iste veličine – dužine su oko 45cm, pa se često zamjenjuju i pogrešno nazivaju. Kljun kod vrana je u potpunosti crn, dok je kod gačca svjetliji i kljun vrana je na korijenu prekriven perjem, pa izgleda nešto kraće od kljuna gačca. Gačac je malo češći u Hrvatskoj, ja ga baš nisam viđala u Sarajevu, za druge gradove u BiH ne znam.
Tu je i čavka, Corvus monedula, za koju ljudi često misle da je mlado vrane (ili gavrana) jer su nešto manje od “klasičnih” vrana, ali su isto crno-sive. Čavke imaju svijetle oči, blijedo-plave boje, a kljun im prekrivaju perca koja liče na dlaku:
Pogledajte kako je to šarmantno plavooko stvorenje:
Izvor: wikimediacommons |
Šta je onda gavran? Gavran, Corvus corax, je prilično velika ptica, upečatljivo veća od vrana i ostalih prethodno opisanih vrsta iz porodice Corvidae. Dug je oko 60 cm (neki čak i 67cm) i ima raspon krila oko 130 cm. Raširen je po cijelo sjevernoj hemisferi, ali nije baš da ćete ga vidjeti u našim gradovima. Oni više vole otvorene prostore u čijoj blizini ima i šume. Dakle, većina onoga što ste vjerovatno zvali “gavran”, nije gavran.
Zatim, da ne zaboravimo još jednog dragog člana porodice Corvidae, kojeg često vidimo u gradovima. Svraka, Pica pica, ptica smiješnog (i seksi) latinskog naziva, sklona predmetima koji sijaju, dugog repa i malo manje crna od svojih srodnika.
Viđala sam ljude koji na ulici pokušavaju pomoći “sirotoj” vrani. Vrana izgleda bolesno, ne leti, samo hoda ulicom. Ne činite to. Najverovatnije je u pitanju mlada vrana-poletarac, koja se tek počela snalaziti, pa se prepala letenja, zbunila i malo spustila na zemlju. Iznad nje su njeni roditelji i ako dirate ptića, sigurno će vas napasti.
U našim školama se svašta uči, ali se ne uče ptice kraja. Valjda je to ispod časti našem obrazovnom sistemu, važnije je naučiti djecu o nacionalnom porijeklu, štajaznam, da napamet u po dana u po noći izbiflaju Povelju Kulina bana, vjeronauk i tako to. Šta će nam ove ptičurine, ionako su ružne, jelte.
No među Corvidae imamo i jednu prekrasnu, opjevanu pticu – šojku, soku ili, kako je još zovu kreju, Garrulus glandarius: