Svaka priča o epidemiji i traženju nultog pacijenta, zapravo je jedna dobra detektivska priča. A ovo sa hantavirusom Andes i kruzerom MV Hondius, postala je naročito zanimljiva. Ispostavlja se da ima više faktora koji su doveli do ove nesretne situacije. Pa da probamo rekonstruisati događaj izbijanja hantavirusa.

Rekonstrukcija događaja na kruzeru MV Hondius

MV Hondius je u vlasništvu nizozemske kompanije Oceanwide Expeditions – koja pruža taj osjećaj da ste na nekom istraživanju. Hondius je zapravo vrlo mali kruzer, ako ga proedimo sa drugim – može primiti oko 200 putnika i ima oko 70 članova posade. I zapravo to je velika sreća u cijeloj nesreći da nije bio u pitanju neki od onih ogromnih kruzera. 1. aprila 2026. Hondius isplovaljava iz argentskog grada Ushuaia sa putnicima iz 23 zemlje – Nizozemske, Francuske, Njemačke Filipina… a karta po osobi iznosi od 14 000 do 22 000 dolara. Ovo ljudima pruža iluziju da se nalaze na nekoj naučnoj ekspediciji.

Na brod se tu ukrcao i jedan stariji bračni par. 70-godišnji ornitolog Leo Schilperoord te njegova 69-godišnja supruga Mirjam. Par iz nizozemskog mjesta Haulerwijk nalazio se na petomjesečnom putovanju kroz Južnu Ameriku, tokom kojeg su posjetili Čile, Urugvaj i Argentinu. Dana 27. marta obišli su deponiju otpada nedaleko od Ushuaia, poznatu kao stanište bijelogrle karakare. Pretpostavlja se da su se tamo mogli zaraziti hantavirusom udisanjem čestica iz izmeta dugorepog patuljastog rižinog štakora, vrste glodara koja je poznati prenosilac virusa. Lokalne vlasti odbacuju tu mogućnost, naglašavajući da na području Ushuaije ranije nisu zabilježeni slučajevi hantavirusne infekcije. No to čine kako bi izbjegle stigmatizaciju, i to što nije bilo zabilježenih izbijanja hantavirusne infekcije ne znači da andski hantavirus ne kola tu negdje, jer ipak je to njegovo područje. Ne zaboravimo – bračni par je bio u nekoliko južnoameričkih država prije ukrcavanja.

Gospodin Schilperoord će kasnije biti identificiran kao nulti pacijent i prva žrtva izbijanja epidemije na kruzeru Hondius. On će 6. aprila početi pokazivati simptome, a preminuće 11. aprila. U tom trenutku, niko nije previše zabrinut jer se smrt pripisuje prirodnim uzrocima, nečemu drugom, a ne infekciji. Brod nastavlja ploviti i to do vulkanskih ostrva Tristan da Cunha 13. aprila, pa čuvena Sveta Helena, gdje je Napoleon bio u zatovru 24. april i dolazi do Cape Verde 3. maja, kada zapravo svijet doznaje da tamo negdje po Atlantiku ima neki brod na kojem je izbila epidemija. A to se saznalo jer su i drugi ljudi počeli oboljevati.

Međutim, na Svetoj Heleni se dešava prelomna stvar koja je zaista veliki propust. Tu dio putnika napustio je brod, među njima i 69-godišnja udovica preminulog muškarca, koja je kasnije avionom otputovala u Južnu Afriku. Prema kompaniji Oceanwide Expeditions, iskrcalo se 30 putnika, dok nizozemske vlasti navode da ih je bilo oko 40. Putnici su dolazili iz 12 različitih zemalja i vratili su se svojim kućama prije nego što je započelo epidemiološko praćenje kontakata, što je dodatno zakomplikovalo istragu mogućeg širenja zaraze.

Mirjam, supruga preminulog Lea Schilperoorda je u Južnoafričkoj Republici i njeni simptomi se pogoršavaju. Pretpostavljamo da u tom trenutku ona, niti bilo ko drugi nije pretpostavljao da se radi o virusnoj infekciji. Ona se ukrcava na let nizozemskog operatera KLM, let KL592 (AF8282, DL9560, SK6855) 25. aprila u Johanesburgu za Amsterdam. Međutim, prije polijetanja, uklanjaju je s leta zbog njenog teškog zdravstvenog stanja. To je trenutak kada su putnici na tom letu mogli biti izloženi, što će kasnije dovesti i do potrage za ovim putnicima i osobama koje su na aerodromu bile zadužene za nju.

Mirjam umire isti dan u južnoafričkoj bolnici. U prostoru aviona je boravila oko 45 minuta.

Istovremeno, MV Hondius nastavlja ploviti sjevernije kada se razbolijeva treći putnik. On je premješten sa broda u bolnicu u Južnoafričkoj Republici. 2. maja situacija postaje jasnija – da se radi o zarazi na brodu kada jedna putnica iz Njemačke umire na brodu.

Dana 3. maja brod je pristao u Praia na Zelenortska ostrva (Cape Verde), gdje su vlasti poslale medicinske timove i pojačale mjere sigurnosti oko luke. Istovremeno je organizovana izolaciona zona za putnike i posadu, dok je započelo i preventivno praćenje kontakata. Već 4. maja potvrđeno je da je najmanje jedna zaražena osoba imala Andes virus. 5. maja Svjetska zdravstvena organizacija saopštava sve ovo, i naglašava da se radi o tipu hantavirusa koji se prenose s čovjeka na čovjeka, dok se većina drugih hantavirusa ne prenosi s čovjeka na čovjeka.

Smatra se da se Andes oblik hantavirusa za koji se zna da se prenosi među ljudima širi relativno kratko vrijeme, s pojavom simptoma, i to prvenstveno produženim, bliskim kontaktom. To se vrlo razlikuje od, na primjer, COVID-a, koji se prenosio zrakom i koji su ljudi mogli širiti čak i prije nego što su shvatili da imaju virus, asimptomatski. Sa hantavirusom, praćenje kontakata ima veće šanse da se otkriju ljudi koji su možda bili izloženi – od kojih većina vjerojatno neće oboljeti.

Nakon nekoliko dana, 9. maja, brod pristaje uz Tenerife i počinje akcija evakuacije putnika sa broda u karantenu na Kanarskim ostrvima gdje će putnici biti 42 dana. U Švicarskoj i još nekoliko zemalja us otkriveni slučajevi inficiranih ljudi, radi se o licima koja su napustila brod ranije. Radi se praćenje kontakata i naređivanja mjera izolacije. Ovo uključuje i osobe koje su asistirale gospođi sa leta KL592 na aerodromima u Južnoafričkoj republici i na amsterdamskom Schipholu. Urađena je i analiza rizika.

U SAD je 11. 5. u Nebrasku sletilo 17 putnika sa MV Hondius koji su smješteni u karantin pod nadzorom. Oni su se iskcali sa broda 24. apila.

Ratadas: periodi rasta populacije glodara povezani sa večim rizikom od hantavirusne infekcije

Ali sad se treba vratiti na sam početka priče – na glodare i Južnu Ameriku.

Ono što se ne smije raditi je da  se ovo poredi sa izbijanjem COVID-19. Protivnici nauke i racionalnog mišljenja vole istaći kako je taj virus, pa i hantavirus odnekud „bačen”, da je došlo do namjernog zaražavanja. U slučaju COVID-19 prilično jaki dokazi, koje vlade poput američke ne žele priznati, jeste da se radilo o prirodnom prelijevanju patogena na novog domaćina – ljude. U slučaju andskog hantavirusa, situacija je vrlo čista – ovaj virus nauka poznaje i znamo da je moguće da ljudi obole ako se nađu u kontaktu sa kontaminiranim materijalom – česticama i stvarima koje su kontaminirane fekalijama glodara – vektora za hantavirus.

Dakle, u ovom slučaju rizik je poznat – ideš u egzotične krajeve, izlažeš se divljem svijetu i postoji rizik da budeš inficiran. I što je najgore, postoje periodi kada je naročito velik rizik zaraze. Neki to povezuju sa istovremenim velikim cvjetanjem jedne vrste južnoameričkih bambusa, zbog čega se stvori puno hrane za miševe koji se razmnože. Fenomen se najčešće povezuje sa sinhronizovanim cvjetanjem i stvaranjem ogromne količine sjemena određenih vrsta bambusa, posebno colihue bambusa (Chusquea culeou). Kada bambus procvjeta — što se može dešavati svakih 10–60 godina, zavisno od vrste — nastaje „eksplozija hrane” za glodare. Tada se miševi i pacovi razmnožavaju nevjerovatno brzo i njihova brojnost može porasti višestruko.

Drugi to povezuju za jako vlažnim periodima, sa mnogo kiše – posebno kada traje fenomen  El Niño.  To je prirodni klimatski fenomen tokom kojeg dolazi do neuobičajenog zagrijavanja površinskih voda istočnog i centralnog dijela Tihog okeana, što može izazvati ekstremne vremenske prilike širom svijeta. Početak 2026. još nije za El Niño, ali se najavljuje.

Zapravo, vjerovatno je da i jedno i drugo ima utjecaja.

Inače, ovi periodi kada ima mnogo glodara u Južnoj Americi se bilježe negdje od 16. vijeka, od doba španskih kolonizatora i nazivaju se ratadas.

Deregulacija i zanemarivanje rizika doveli do tragedije na kruzer MV Hondius

Dakle, radilo se o skupu rizika koji su prilično predvidivi, ali su zanemareni dok se nekome ne obije o glavu, novčanik i ne nanese ekonomsku štetu. Izbijanje infekcije na brodu je noćna mora – zbog suženog prostora, infektivne bolesti se lako šire. U maju 2026. izbila je još jedna epidemija na drugom kruzeru i to norovirusa koji uzrokuje povraćanje i diareju na kruzeru Carribean Princess, kada je oboljelo više od 100 ljudi.

Pa ipak, iako se radi o rizičnim kontaktima i područjima koja imaju svoje epidemiološke specifičnosti, kompanije koje rade ova putovanja ne vrše osnovne stvari, osnovne provjere prije ukrcavanja, a kamoli da ulože u neke sofisticiranije provjere. Jasno je da osoba koja se ukrcava može biti u inkubaciji ili ne biti zaražena, pa se poslije zaraziti, ali PCR test na najkritičnije uzročnike bi mogao biti proveden. Upitnik za putnike gdje su bili, odakle dolaze, koja im je ruta prije ukrcavanja. Kompanije uzimaju desetine hiljada dolara po putniku, nekad čak i stotine hiljada, a ne pružaju ni osnovu zaštite pacijenata. Čini mi se da su kapetani u 18. i 19. vijeku bili bolji manageri putovanja, što se epidemiologije tiče – jer su znali šta znači ako neko oboli na brodu i bili su oprezniji. A dešavale su se stravične epidemije na brodovima gdje su ljudi umirali od kolere, tifusa, dizenterije i ko zna kojih bolesti.

Hantavirus ima relativno dug inkubacioni period i izrazito rijetku pojavu, pa većina kruzerskih kompanija vjerovatno nije imala razvijene posebne protokole za Andes hantavirus prije ovog incidenta. Brodovi su inače mjesta visokog rizika za epidemije, jer se bilo kakav patogen na tako malom prostoru i ograničenom može lako širiti.

Infektološka strana kruzerskih i egzotičnih putovanja je potpuno deregulisana, što je valjda karakteristika svih libertarijanskih- kapitalističkih  režima – maksimum profita za minimum regulisanosti i zaštite, uz potpuo zanemiravanje ljudskih života.

Reference: