Istraživanja plodnosti u kamenom dobu pokazuju povećan broj rađanja u neolitiku u odnosu na mezolitik

Znamo da se svijet kroz istoriju mijenja. Ali to znanje je nekako polu-znanje, više intuicija i kolektivna svijest nego što stvarno shvatamo koliko se i kako svijet promijenio. Ne shvatamo koliko se čovječanstvo promijenilo zahvaljujući ženama.

I tu ne govorimo samo o ženama koje su bile prominentne figure svog doba, doprinijele u političkom, naučno-tehnološkom smislu, vanredne pojedinke poput Marie Sklodowske Curie ili Clare Zetkin, Emmy Noether, Vere Rubin, Lise Meitner, Grace Hopper, Barbare McClintock… govorimo o neimenovanoj masi, rijeci žena koje su stvorile čovječanstvo jer su prosto – rađale. Žene kao fabrike ljudi, čiji se rad ne vrednuje, „jer to tako treba“ i to je „tako bilo oduvijek“. E, pa nije to tako bilo oduvijek.

Da bismo shvatili kako su žene izmijenile svijet i čovječanstvo, trebamo se vratiti u mezolitik (srednje kameno doba) i pogledati kako su se mezolitik i neolitik (mlađe kameno doba) vrlo ozbiljno razlikovali. Pokušajmo postaviti stvari u perspektivu: mezolitik je bio, grubo govoreći, prije nekih 15 000, a neolitik prije oko 8000 godina (oko 6500 godina p.n.e).

Istraživanja plodnosti u mlađem kamenom dobu: dr Sofija Stefanović

A da bismo sve te razlike i njihov značaj još bolje shvatili, u priču ćemo za vodiča pozvati i dr Sofiju Stefanović, profesoricu s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu koja se bavi istraživanjima predistorijske bioarheologije.

Njeno specijalno područje naučnog interesovanja je proučavanje veza između majčinstva, rađanja i podizanja djece i nečega što se zove neolitska ekspanzija, a opisuje porast nataliteta, odnosno broja ljudi u neolitiku u odnosu na mezolitik. Taj proces povećanja fertiliteta ima i još jedan naziv – neolitska demografska tranzicija.

Dr. Stefanović je i glavni istraživač na projektu BIRTH (Births, mothers and babies: prehistoric fertility in the Balkans between 10000 – 5000 BC) koji je finansirao European Research Council (ERC) i u sklopu kojeg je nastalo mnogo važnih naučnih publikacija o ovom pitanju.

Ovaj projekat je zapravo prvi projekat na svijetu koji se bavio fertilitetom i promjenama nataliteta u neolitiku u odnosu na mezolitik u ovom intenzitetu i obimu. Projekat je temeljno obradio mnoge aspekte neolitika, posebno fertiliteta u području Centralnog Balkana i Panonije, s posebnim osvrtom na Lepenski Vir, ranoneolitska nalazišta u Vojvodini, Golokut u Panoniji, đerdapski lokaliteti ali i na neke uzorke iz Hrvatske.

Od malih grupa do 8 miliona

Čovječanstvo je počelo kao mala plemena, raštrkane grupice nomada, koje su živjele od lova, a surov život, bolesti i neizvjesnost im nisu dozvoljavali da imaju veće grupe. I od toga do danas je čovječanstvo naraslo na 8 milijardi. Postoje procjene da je na Zemlji rođeno oko 117 milijardi ljudi. Odakle smo došli i kako smo se ovako namnožili da smo postali dominantna vrsta? Nećemo biti prosti, ali ćemo reći – rodile nas žene.

Moderna slika žena podrazumijeva šire kukove (kako bi to rekli „za rađanje“), uzak struk… Širi kukovi omogućavaju lakši porođaj, a sjetimo se da je u toku evolucije glava ljudi i volumen mozga malo narastao, pa je porođaj bio sve teži. Evolucija je uradila svoje – opstale su žene koje nisu zbog uskih kukova umirale na porodu.

„Ako uporedimo karlice žena iz mezolitika i neolitika, uočićemo da su te neolitiske zaista bile malo šire, što je definitivno ponešto olakšavalo porođaj. Mezolitske žene su imale izduženije i uže karlice“, objašnjava dr. Stefanović.

Uredu. Sada imamo dokaze  da se dogodila vjerovatno neka mutacija i prirodni odabir da su žene u neolitiku imale anatomsku sposobnost rađati više djece. Ali da li su stvarno i rađale više? Dr. Stefanović kaže – da.

Zubi kao dokaz

Dokazi za ovo dolaze s jednog od najneobičnijih mjesta koje možete zamisliti. Kako bismo pristupili dokazima, moramo se premjestiti na skroz drugi kraj ženskog tijela – do glave i – zuba.

Dr. Ursula Wittwer-Backofen, s Odjela za biološku antropologiju pri Univerzitetu Freiburg, primijetila je jednu vrlo zanimljivu stvar, koja nam omogućava da indirektno zaključimo ponešto o fertilitetu i trudnoćama kod žena. Naime, ona je primijetila kako se stres trudnoće odražava i na zubni cement. Na osnovu metode TCA  (eng. method of tooth cementum annulation) Wittwer-Backofen, dr. Stefanović i njen tim su istražili[1] dokaze[2] koje o trudnoćama imaju zubi neolitskih žena.

„Kada smo mi analizirali zube mezolitskih i neolitskih žena, ali i muškaraca, u manjem broju ali smo ih imali kao kontrolnu grupu, zaista se pokazao da je u neolitu taj broj linija stresa značajno povećan, što je na neki način biološki dokaz porasta stresa, odnosno fertiliteta, za koji mi znamo iz arheoloških dokaza da se dogodio, jer je povećan broj arheoloških ostataka. Ali ovo je prvi biološki pokazatelj da se to desilo“, objašnjava dr Stefanović.

Šta se dešava? Zašto je u toku trudnoće poželjno uzimati suplemente kalcijuma? Jednostavno – u toku trudnoće plod crpi majčine resurse, između ostalih i kalcijum iz kostiju i zuba. A zubi, poput godova na drvetu i riblje krljušti dobijaju slojeve materijala iz godine u godinu.

Ako je organizam izložen stresu i gubitku kalcijuma, to će se vidjeti kao linije koje odudaraju od ostalih. Na osnovu tih nepravilnih inkrementalnih linija, kako ih naučnici stručno zovu, može se zaključiti da je organizam bio izložen nekom stresu. To može biti trudnoća, ali može biti i neka povreda, lom kostiju, tako da inkrementalne linije ne mogu razlikovati uzrok stresa.

Ali, pogodite šta? Kod žena u neolitiku otkriveno je mnogo više ovih linija fiziološkog stresa (zovu se još i „linije krize“) nego kod muškaraca. A u mezolitiku je bilo više linija stresa na zubima kod muškaraca. Dakle, u mezolitiku su muškarci bili lovci, više rade izloženiji riziku povreda, dok je neolitik, kako kaže dr. Stefanović, bio „neka vrsta smiraja za muškarce“,  imali su manje stresa. U to doba žene imaju više trudnoća i svaka trudnoća i dojenje su im izvor stresa te stvaraju nepravilne, odudarajuće inkrementalne linije.

„Neolit ženama donosi nove probleme, iz kojih one nikad do sada nisu izašle, povećan broj djece je njima povećao stres, pogoršao zdravstveno stanje. Normalno, nije isto ako imate jedno dete, ili šest-sedam, čitava vaša biologija mnogo više pati s tim većim brojem porođaja, a muškarci, sasvim obrunuto, oni su više stresa imali u mezolitu“, dodaje Stefanović.

I sad smo došli do jedne, isto tako ženske uloge i fiziološke funkcije –  dojenja. Dojenje je ujedno i prirodna kontracepcija, naravno ne 100% efikasna i ne može trajati godinama. Kada isključivo dojite, vaše tijelo prirodno prestaje ovulirati. Ne možete zatrudniti ako nemate ovulaciju. Nema ovulacije znači da nećete ni imati menstruaciju. Ova kontrola začeća tokom dojenja ima i svoj naziv: metoda laktacijske amenoreje.

Dokazi iz analiza stabilnih izotopa ugljenika i azota ukazuju na to da su žene u mezolitiku dojile znatno duže: mezolitska djeca su dojena do četvrte, pete godine života, a neolitska oko godinu dana.

„Vi kada konzumirate hranu, hemijski ostaci te hrane se integrišu u našim kostima. Ako sam dijete i počnem da jedem meso, moje duge kosti će se remodelovati. Ali zubi se ne remodeluju. Ona ishrana koja je konzumirana, ona ostane zapamćena u zubima. Mi kada analiziramo dječije skelete, uzimamo velik broj uzoraka zuba, a zna se kojim tempom zubi rastu i zapravo možemo da detektujemo do kojeg je trenutka dijete konzumiralo samo majčino mlijeko, a kada je počela dohrana. I tom metodom smo na uzorcima s Balkana, ali to se pokazalo i na drugim istraživanjima, utvrdili da su mezolitske mame mnogo duže dojile decu. U našem uzorku to je bilo nekad do četvrte i šete godine u mezolitu, dok se u neolitu dužina dojenja skratila, u našem uzorku na jednu godinu“, kaže dr Stefanović.

Dokazano je kako su postojale znatne razlike u praksama hranjenja mezolitske i neolitske djece[3]. Ovo je značilo i da su žene onda nešto duži period bile bez ovulacija, mada znamo i da laktacijska amenoreja ne traje baš cijeli period dojenja. No, ovo je moralo imati odraza na fertilitet.

Tokom neolitika, žene su skratile period dojenja i „vratile“ brže svoje ovulacije i menstruacije, što je značilo da su mogle i više puta zatrudniti. Čime su onda to hranile svoju nejač ako su skratile period dojenja?

Kašičica za kašicu

Postoji jedan sitni artefakt s neolitskog nalazišta Grad-Starčevo. Radi se o kašičicama za koje se pokazalo da su služile za hranjenje male djece[4]. Na njima su dokazani tragovi zuba, mali urezi koji odgovaraju ugrizima mliječnih zuba. Ne zaboravimo – to nisu bile metalne kašike, još smo u kamenom dobu i takvi predmeti su se izrađivali od životinjske kosti. U to doba ljudi su uzgajali žitarice i pripitomljavali životinje i nekako su kuhali kašice od mlijeka i zdrobljenih žitarica i time hranili djecu.

Proizvodnja nove vrste artefakta za hranjenje beba vjerovatno je povezana s pojavom nove vrste hrane za odvikavanje od dojenja, a obilje tih kašičica ukazuje na to da su nove kašice za bebe postale važna inovacija u praistorijskoj njezi beba, navodi se u radu.

Tako je cijela zajednica – tetke, bake, očevi, braća i sestre mogla hraniti bebu, i majke više nisu morale dojiti onoliko dugo kao u mezolitiku, kada je najsigurnija opcija za dijete bila da doji godinama. Samim time im je skraćen period prirodne kontracepcije i mogle su mnogo brže ponovo zatrudniti. I napuniti Zemlju.

 

Reference:

[1] Stefanović,S.,Dimitrijević, V.,Porčić, M. 2015. Births, mothers and babies: Prehistoric fertilityin the Balkans between10000-5000 cal. BC. MESO 2015 – The Ninth International Conference on the Mesolithic in Europe (14th-18th September, Belgrade, Serbia) Book of Abstracts: p. 28

[2] Penezić, K., Porčić, M., Jovanović, J., Urban, P. K., Wittwer-Backofen, U., & Stefanović, S. (2019). Quantifying prehistoric physiological stress using the TCA method:: Preliminary results from the Central Balkans. Documenta Praehistorica, 46, 284–295. https://doi.org/10.4312/dp.46.17

[3] Jovanović, Jelena, Gwenaëlle, Goude, Novak, Mario, Bedić, Željka, de Becdelievre, Camille, & Stefanović, Sofija. (2018). Infant feeding practices and breastfeeding strategies at the advent of the Neolithic in the Central Balkans. European Association of Archaeologists (EAA), Maastricht. Zenodo. https://doi.org/10.5281/zenodo.1247955

[4] Stefanović, Sofija, Petrović, Bojan, Porčić, Marko, Penezić, Kristina, Pendić, Jugoslav, Dimitrijević, Vesna, Živaljević, Ivana, Vuković, Sonja, Jovanović, Jelena, Kojić, Sanja, Starović, Andrej, & Blagojević, Tamara. (2019). Bone spoons for prehistoric babies: Detection of human teeth marks on the Neolithic artefacts from the site Grad-Starčevo (Serbia). https://doi.org/10.5281/zenodo.4615358

*tekst je prvi put u malo drugačijem obliku objavljen na Feministika. Ovo je originalna verzija članka.