Međunarodna teološka komisija Vatikana predlaže novi način teološkog promišljanja o ekološkoj krizi: ozbiljno uništavanje prirode ne treba posmatrati samo kao ekološki ili društveni problem, već i kao grijeh protiv stvorenog i Stvoritelja.

U dokumentu Prendersi cura della nostra Casa comune: risposta responsabile e fraterna al Dio trinitario, koji je autorizirao papa Lav XIV, objavljenom početkom septembra, Komisija povezuje odgovornost čovjeka prema prirodi sa njegovim odnosom prema Bogu, drugim ljudima i budućim generacijama. Dokument je nastajao od 2022. do 2025. godine, a Komisija ga je odobrila u julu 2026. godine. Naš prevod naslova bi bio Briga za naš zajednički dom: odgovoran i bratski odgovor Trojedinom Bogu.

Autori polaze od tradicionalnog kršćanskog shvatanja prema kojem je čovjeku povjerena briga o stvaranju. Zato, kako navode, „briga o zajedničkom domu“ nije samo pitanje ekologije, nego i odnosa prema Bogu.

Posebno zanimljiv je odjeljak naslovljen „Hrabra dijagnoza: grijeh protiv stvorenog i Stvoritelja“. Komisija predlaže da se ekološki grijeh razumije analogno pojmu društvenog grijeha. „Zajednički dom koji je pogodan za život osnovni je izraz općeg dobra“, navodi se u dokumentu.

„Predlažemo definirati ekološki grijeh kao djelovanje ili propust protiv Boga, protiv bližnjega, zajednice i okoliša. To je grijeh protiv budućih generacija i očituje se u djelima i navikama onečišćenja i uništavanja ekološkog sklada, kršenju načela međuovisnosti i prekidanju mreža solidarnosti među stvorenjima protiv vrline pravde“, nadalje piše u dokumentu.

Još direktnije, Komisija piše da čovjeku pripada zadatak da čuva i unapređuje zajednički dom te zaključuje: „Ne činiti to, djelima ili propustima, znači neposlušnost Bogu.“ Posljedice nisu samo šteta nanesena prirodi. Takvim ponašanjem, navode autori, nanosi se šteta i drugim ljudima, „posebno siromašnima i budućim generacijama“.

Dokument pritom ne govori samo o individualnom ponašanju. U njemu se izričito spominju i politički, ekonomski i sindikalni lideri koji, kada imaju mogućnost djelovanja, ne rade dovoljno na poboljšanju društva i zaštiti zajedničkog dobra.

Ovaj se dokument naslanja i na encikliku pape Franje Laudato si’  kao i njegove knjige Laudate Deum i Querida Amazonia koja je postsinodalna apostolska pobudnica pape Franje iz 2020. godine, nastala nakon biskupske sinode o Amazoniji i posvećena budućnosti te regije, njenim stanovnicima i zaštiti amazonske prašume. Querida Amazonia govori o četiri „velika sna“ za Amazoniju – socijalnom, kulturnom, ekološkom i crkvenom – pri čemu posebno povezuje zaštitu prirode sa pravima domorodačkih naroda i socijalnom pravdom. Laudate Deum („Hvalite Boga“) je apostolska pobudnica pape Franje iz 2023. godine, svojevrsni nastavak enciklike Laudato si’, posvećen klimatskoj krizi. U njoj papa Franjo oštro upozorava na klimatske promjene, kritizira nedovoljno djelovanje političkih i ekonomskih aktera te poziva na međunarodnu saradnju i smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Papa Franjo se neprestano pozivao na rezultate naučnih studija kako bi na temelju njih uputio hitan apel za cjelovitu ekološku konverziju, formuliran na različite načine, a upravo to nastavlja i papa Lav XIV.

Briga za naš zajednički dom ističe pitanja ugrožavanja bioraznolikosti, za koju kaže da nije luksuz, nego da o njoj ovise prehrambeni lanci. Ističe probleme zagađenja zraka, prenosa zoonoza, zagađenja, naročito mikroplastikom, gnojivima i teškim metalima te poziva na multilateralizam u rješavanju ovih problema.

Komisija upozorava i na „predatorski“ odnos prema prirodi te na tehnokratski model razvoja. Dokument poziva da zajedno čujemo vapaj Zemlje i vapaj siromašnih, podsjećajući nas da posljedice ekološke krize najteže pogađaju one koji raspolažu s najmanje sredstava za suočavanje s njima.

Rješenje vidi u „ekološkom obraćenju“ koje treba obuhvatiti istovremeno odnos prema Bogu, ljudima i ostatku stvaranja. Prema ovom dokumentu, zagađenje, uništavanje biodiverziteta, podsticanje klimatskih promjena, ekstrakcija dobara su činovi protiv onoga Bogom stvorenog svijeta i dobra koje je podareno.

Time Vatikan ekološku krizu smješta u širi moralni okvir: šteta prirodi nije samo šteta prirodi, već može predstavljati i poremećaj odnosa između čovjeka, njegovih bližnjih i Boga.