“The legend is a lie that has attained the dignity of age” H. L. Mencken
Ako postoji i jedna legenda ili mit koji je zaista izdržao protok vremena i koji prkosi nauci i razumu, onda je to legenda o Nessie – čudovištu iz Loch Nessa.
12. novembra ove godine bilo je tačno 90 godina otkako je objavljen prvi “dokaz” o postojanju čudovišta iz Loch Nessa. 1933. Hugh Gray snimio je fotografiju u blizini Foyersa, za koju se tvrdilo da je prva slika čudovišta iz Loch Nessa, objavljena je u Inverness Courier i postala ono što bi se u današnjem digitalnom dobu nazvalo “viralno”. Nakon ove fotografije pojavljivale su se i druge, kao što je to ona objavljena u londonskom Daily Mailu 1934., koja za mnoge postala najjači dokaz da Nessie doista postoji. Jedan od razloga za to je taj što je došla iz naoko vjerodostojnog izvora. Fotografiju je Daily Mailu prodao londonski ljekar R. Kenneth Wilson, malo je ko vjerovao da bi tako cijenjeni ljekar mogao učestvovati u prevari.
Iako su obje ove fotografije, kao i one poslije njih izgubile vjerodostojnost, legenda je ostala.
Nessie je jednako aktuelna i danas. Ovo ljeto stotine ljudi učestvovale su u masovnom pretraživanju Loch Nessa – najvećem lovu na to stvorenje ikada. Lovci su stigli s pravim “hard-core” tehno-napravama: sonarima za mapiranje jezerskog dna, termalnim kamerama, hidrofonima…
Dok fanatici i rekreativci pretražuju jezero, naučnici istražuju
Tolika pomama za jednim mitskim bićem i globalni interes javnosti koji ne jenjava već 90 godina, naveli su i naučnike da se uključe, naravno na svoj način. Tako su kroz godine rađena raznorazna istraživanja i analize – od detaljnih analiza fotografija i snimaka, preko statističkih i geoloških analiza, do analize DNK u uzorcima vode iz jezera.
Sve u svemu, analize fotografija nisu pokazale ništa neobjašnjivo, najčešće su se mogle objasniti objektima poput debla koje pluta ili talasima, na snimcima se došlo do zaključka da je “čudovište” ustvari brod… Geolozi sve to objašnjavaju geološkim podrhtavanjima tla koje stvara zračne džepove koji onda izlaze na površinu jer Loch Ness zapravo leži na rasjedu Great Glen, mjestu čestih horizontalnih tektonskih pomjeranja.
Jednako tako, genetičari u uzorcima vode iz jezera nisu pronašli nikakvu neobičnu DNK koja bi pripadala “džinovskom gmizavcu”.
Iz perspektive jednog naučnika – 4 razloga zašto Nessie ne postoji:
- Još nije bilo niti jednog uvjerljivog viđenja “Nessie”:
Za divovsku životinju nalik dinosauru koja živi u jezeru, trebalo bi da već imamo gomilu dokaza. Ali sve fotografije i snimke su mutne, a opisi očevidaca se značajno razlikuju.
Čudovište, od milja nazvano “Nessie”, jedan je od najstrašnijih primjera “kriptozoologije”, pseudonaučnog područja koje je posvećeno istraživanju bića za koje nije dokazano da postoje.
- Da je Nessie stvarna, pronašli bismo kosti njenih predaka. Nismo.
Još od 1970-tih naučnici pretražuju dno Loch Nessa, prikupljajući razne kosti, tako da je danas zbirka kostiju iz ovog jezera pozamašna. Kako se razvijao mit o Nessie, mnogi su kriptozoolozi promovisali teoriju da je to preživjeli plesiosaur — morski gmizavac koji je plivao u vodi i za kojeg se vjeruje da je izumro prije 65 miliona godina. Ali nisu pronađene nikakve kosti plesiosaura u Loch Nessu.
Međutim, otkriće koje su 26. jula 2022. objavili istraživači iz Britanije i Maroka dodalo je težinu hipotezi koje su se neki ljubitelji čudovišta iz Loch Nessa dugo držali: da plesiosauri nisu živjeli samo u morima, već i u slatkoj vodi.
- Čak i da Nessie postoji, Loch Ness ne bi bio dovoljno velik da je održi:
Da postoji čudovište iz Loch Nessa, trebala bi postojati cijela populacija tih stvorenja kako bi se mogla razmnožavati. Ali niko nikada nije iznio nikakav dokaz da postoji krdo čudovišta – nema čak ni divljih glasina ili prevara o tome.
Procjenjuje se da u jezeru ima samo oko 22 tone ribe. To zvuči puno, ali za divovske plesiosaure koji se razmnožavaju ne bi bilo ni blizu dovoljno.
- Loch Ness je prehladan:
Nessie se obično opisuje kao gmizavac. Ali voda Loch Nessa je jednostavno prehladna za gmizavca – hladnokrvna životinja ne može živjeti tamo osim ako nije prilagođena. Plesiosauri su tropska stvorenja, što znamo iz njihove evolucije i mjesta nalaza fosila.
Naravno, obožavatelji Nessie mogli bi reći da je zvijer zapravo toplokrvna, slična delfinima koji žive u morskim zalivima oko Invernessa, u blizini jezera Loch Ness. Ali gigantsko toplokrvno stvorenje nalik gušteru još je manje vjerovatno od plesiosaura, budući da bi bilo drugačije od svega što smo susreli u fosilima. A to je još manje vjerovatno s obzirom na to da jezero ne postoji dovoljno dugo da bi se tako jedinstvena životinja razvila sama od sebe.
Zašto ljudi ipak vjeruju?
Iz psihološke perspektive, ustrajnost mita o Nessie, uprkos evidentnom nedostatku dokaza, ono je što je najfascinantnije. Prema članku u The Conversation, odgovori bi mogli ležati u kognitivnoj disonanci, privlačnosti uvjerljivosti, psihologiji ‘teoretičara zavjere’ i nesigurnosti znanja.
Prema teoriji kognitivne disonance, koju je prvi razvio Leon Festinger 1950-ih, ljudi nastoje izbjeći unutrašnju nelagodu koja se javlja kada njihova uvjerenja, stavovi ili ponašanje dođu u sukob jedni s drugima ili s novim informacijama.
I za kraj jedna zanimljivost:
11. decembra 1957. U Nature je objavljen članak pod nazivom „Naming the Loch Ness monster“ autori članka ističu: Da bi se životinji dodijelila zaštita, prvo joj treba dati odgovarajući naučni naziv. Bolje, tvrde oni, biti siguran nego žaliti. Predloženo ime je Nessiteras rhombopteryx.
