Skulptura Gal na umoru, Kapitolski muzej

 

Drevni Kelti su imali mnogo neobičnih adeta, a jedan je, izgleda bio i to da balzamuju glave svojih neprijatelja. 
 
Istoričar Diodor Sicilski iz 1. vijeka p.n.e. je opisao kako su drevni Kelti bili lovci na glave te su odsijecali glave neprijatelja i stavljali ih oko vratova svojih konja, kao da su neka vrsta lovnog trofeja. Glave bi poslije balzamovali pomoću ulja cedra te bi te glave sa ponosom pokazivali pridošlicama.
 
Kako bi testirali ovu tvrdnju Diodora Sicilskog i još nekih drugih rimskih istoričara poput Straba (tj. Strabona, “Razrookog”), Réjane Roure sa Univerziteta Paul Valéry, Montpellier u Francuskoj i njegove kolege su analizirali fragmente lobanjskih kostiju nađenih na nalazištu Le Cailar na jugu Francuske. Fragmenti lobanjskih kostiju su pronađeni uz raznu opremu, a datiraju iz otprilike 3. vijeka p.n.e.
 
Hemijske analize su pokazale kako je na ovim fragmentima bilo ostataka biljnih smola i ulja. Također, na fragmentima su nađeni biljezi koji sugeriraju da su kosti sječene i da je mozak vađen iz lobanje. 

Nakon ovog saznanja, teško da ćemo o Asteriksu i Obeliksu razmišljati na isti način.
 

Prema autorima, mješavina biljnih ulja, naročito kedra, usporavala je razvoj bakterijskih kolonija i donekle sprječavala stvaranje mirisa raspadnute organske tvari. Rad je objavljen u Journal of Archelological Science, pod naslovom “Embalmed heads of the Celtic Iron Age in the south of France”.

Više o balzamovanju pročitajte na postu “Upoznajte čudovište: mumija“.