Kada biste upitali desetogodišnjaka, ljubitelja Marvel Comics junaka, šta je to endosimbiont, vjerovatno bi vam iskreno rekao kako je to neki vanzemaljac koji se može nastaniti u vašem tijelu i dati vam nadljudsku snagu. Kada se to desi izmišljenom novinaru Eddieju Brocku, junaku i antijunaku Marvel stripovskih i filmskih priča, on postaje Venom – prilično neugodan, ali snažan endosimbiont.
Tvorci Marvel svijeta nisu imali formalno obrazovanje iz nauke, ali su pratili što se dešava u svijetu nauke i tehnologije, kako bi neke stvari, uz pomoć mašte, crtaćeg pera i stripovskih oblaka teksta, iskoristili za svoje zaplete. Ta će se tradicija nastaviti i u filmovima. Premda su mnoge od ovih stvari nemoguće, nije da nemaju veze sa stvarnim životom i prirodom, a endosimbioza je jedna od stvari koje su vrlo prisutne u svijetu oko nas. Dapače – i mi sami smo endosimbionti.
I zaista, neki od organizama sa kojima dijelimo naše tijelo, koji žive u nama ili na nama, bliži su vanzemaljskim oblicima života – imaju drugačiju DNK, pod mikroskopom izgleda čak i čudovišno, pa ipak, bez nekih od njih, ne bismo mogli živjeti ili bi nam kvalitet života bio niži. Zajednicu mikroorganizama – različitih bakterija, protozoa, gljivica i virusa – koja živi tiho sa nama, nazivamo mikrobiom.
Naši podstanari
Neki od ovih organizama su tzv. komensali, koji samo žive s nama, a ne čine nam ni neku štetu niti imamo koristi od njih, neki su patogeni, ali smo naučili živjeti sa njima, a treći su pravi simbionti, koji nam pružaju nešto što nama treba, ukoliko im „pružimo“ dom.
Već odavno znamo da nam crijevne bakterije pomažu u probavi, pa i proizvode neke vitamine. Međutim, veza između nas i našeg mikrobioma je daleko kompleksnija i ovi mikroorganizmi imaju utjecaja čak i na naše ponašanje. Neki od njih sintetiziraju signalne molekule, pomoću kojih „komuniciraju“ sa našim imunim sistemom, pa čak i mozgom. Ove signalne molekule „podučavaju“ naš imuni sistem da ne napada korisne mikroorganizme, ali ima veze i sa načinom na koji naš organizam reaguje na patogene. Veza mikrobioma i mozga danas je jedna od važnijih oblasti istraživanja, s obzirom da ima dokaza kako određena mentalna stanja, poput depresije, imaju veze sa izmijenjenim mikrobiomom. Kod ljudi koji imaju depresiju nedostaju određene bakterije u mikrobiomu.
Nedavno su naučnici sa američkog instituta Caltech napravili nešto čvršću vezu između promjena mikrobioma i njegovih specifičnosti sa povećanim rizikom od stvaranja stanja iz autističnog spektra, bar na mišjim modelima. Također, mikrobiom ima bar određenu dozu utjecaja na stvaranje i oboljenja poput upalne bolesti crijeva multiple skleroze i određenih oblika raka. Neki mikroorganizmi čine da lijekovi za rak postanu neefikasni, dok su drugi izuzetno bitni da bi neki lijek bio funkcionalan.
Šta to pogrešno mislimo o mikrobiomu?
Kada je 2015. godine Allana Collen objavila knjigu upečatljivog naziva „10% ljudi: kako mikrobi u vašem tijelu igraju ključnu ulogu za zdravlje i sreću“, informacija da smo samo 10% ljudi postala je često ponavljana fraza. Međutim, dok su se prve procjene broja mikroorganizama zaista kretale u omjerima 1 ljudska ćelija: 10 bakterijskih, ovo je mit. Novija istraživanja su pokazala da je ovaj odnos zapravo oko 1:1.3, odnosno da smo 50% ljudi, a 50% naš mikrobiom. Ipak, čak ni to nije baš tako: bilo bi pogrešno zamišljati kako su pola naše tjelesne mase bakterije.
Naime, bakterijske – prokariotske ćelije su mnogo manje od ljudskih, eukariotskih ćelija. One su nešto jednostavnije građe i genetički materijal im je drugačije ustrojen. Veličina naših ćelija se kreće oko 10 mikrometara. Recimo, eritrociti imaju oko 7 mikrometara. Međutim, bakterijske ćelije su oko deset puta manje, odnosno imaju oko jedan mikrometar, a čine oko 1-3% tjelesne mase, što znači da, u ovisnosti o procjeni i o masi individue, mikrobiom čini između 1 i 2 kg tjelesne mase. Novije procjene pokazuju kako je to oko 500 grama.
Pročitajte još: Mitovi o mirobiomu
Potreban oprez u tumačenju rezultata studija i više istraživanja
Zbog utjecaja mikrobioma na nas, čak i u aspektima koje nikada ne bismo pripisali bakterijama, mikrobiom se često naziva i „naš drugi genom“. I dalje naše osobine ovise ponajviše o našoj vlastitoj DNK, ali interakcije između mikrobioma i nas spadaju u poseban segment okolišnih faktora, ma kako to paradoksalno zvučalo – da je naša unutrašnjost istovremeno i spoljni faktor koji djeluje na nas.Za sada, istraživanja utjecaja mikrobioma su tek u povoju, ali ova istraživanja kao da su neki oblik pomodarstva i kao da danas timovi pokušavaju mnogo toga objasniti mikrobiomom – autizam, Parkinsonovu bolest, depresiju.
Dokazi o povezanosti utjecaja mikrobioma još nisu čvrsti i proći će godine prije nego što bolje shvatimo ovu problematiku. Ipak, čini se da prodavci šarlatanskih lijekova računaju na hype oko mikrobioma te neopreznim i naivnim konzumentima nude pripravke koji će nekako čarobno izmijeniti mikrobiom. U taj red spadaju i razni probiotici, za koje još nema čvrstih argumenata da zaista djeluju, koji se stavljaju u svašta nešto, pa čak i u maske za kožu i serume, ali nema dokaza koliko djeluju i koliko su korisni.
