Postoji niz pogrešnih predodžbi o mikrobiomu, pa ipak, često vidimo naslove ili suplemente koji prodaju priču o ovoj ili onoj super moći mikrobioma ili iznose neki zanimljiv podatak o ovim našim podstanarima – koji zapravo nije tačan. Mikrobiom ljudi je danas jedna od top-tema istraživanja i polje je svakako vrlo uzbudljivo. No radi se i o području koje pruža dobro tle za šarlatanstvo i prodaju magle uopšte.

Alan Walker i Lesley Hoyles rade na mikrobiomu crijeva više od dvadeset godina i za Nature Microbiology Perspective napisali su zanimljiv članak o mitovima oko mikrobioma. Ovdje izdvajamo neke od najčešćih mitova iz tog članka. 

Mit #1: Joshua Lederberg skovao je izraz ‘mikrobiom’

Iako je nobelovac Joshua Lederberg imao mnoga zapažena postignuća u svojoj karijeri, on nije izmislio riječ ‘mikrobiom’. Ova često ponavljana tvrdnja temeljito je opovrgnuta, s dokazima da je riječ korištena u svom modernom kontekstu više od decenije prije nego što ju je Joshua Lederberg prvi put upotrijebio 2001. Na primjer, kada su životinjski modeli bez klica i specifičnih patogena uključeni u uobičajenu laboratorijsku praksu 1960-ih, to je bilo s posebnim ciljem da se odredi “odabrana mikrobiota kompatibilna s održivim zdravljem”

Iako je relativno trivijalan, ovaj mit služi kao primjer koliko je lako je da se neistine ugrade u literaturu o ljudskom mikrobiomu. Ovaj mit se inkorporirao i u englesku verziju Wikipedia, te je kroz to diseminiran kao svojevrsni aksiom.

Mit #2: Postoji 1012 bakterijskih ćelija po gramu ljudskog izmeta

Ta se brojka često spominje u literaturi o mikrobiomima, no teško je utvrditi njezin izvor. Međutim, možda je potjecao od broja fekalnih stanica u suhoj, a ne u mokroj masi. Bez obzira na to, netočno je. Stvarna brojka, utvrđena korištenjem različitih metoda kao što su izravno brojanje ćelija, fluorescentna in situ hibridizacija, protočna citometrija i kvantitativna lančana reakcija polimerazom (qPCR), obično je između 1010 i 1011 mikrobnih ćelija po gramu mokre težine fecesa.

Mit #3: Ljudska mikrobiota ima masu 1 do 2 kg

Iako se ovo mnogo puta spominje u literaturi, a posebno u rubrikama popularne nauke, često se daje bez navoda i teško je naći izvor tvdrnje. Autori članka u Nature Microbiology na koji se oslanja ovaj tekst kažu kako nisu mogli naći izvor. Većina ljudske mikrobiote nalazi se u debelom crijevu, a ti mikroorganizmi obično čine manje od polovice težine fekalnih čvrstih tvari.

Prosječna ljudska stolica teži manje od 200 g (mokra težina), s ukupnim sadržajem debelog crijeva u rasponu od 83 do 421 g ustanovljeno je u maloj studiji o žrtvama iznenadne smrti. Stoga, osim možda rijetkih slučajeva teškog zatvora kod pojedinaca s izrazito zbijenom fekalnom tvari u debelom crijevu, vjerojatnije je da će ukupna težina ljudske mikrobiote biti manja od 500 g, a možda čak i znatno niža od ove u nekim slučajevima. Inače oko 95% mikrobioma je smješteno u gastrointestinalnom traktu.

Mit #4: Mikrobiota brojčano nadmašuje ljudske ćelije za 10:1

Ovaj mit je možda jedan od najrasprostranjenijih u literaturi i popularnim predodžbama o ljudskom mikrobiomu i na NauaGovori /QoS smo već debunkali taj mit u članku o endosimbiontima, odnosno, mikrobiomu.

Mit je uzeo maha nakon izlaženja knjige 2015.  koju je napisala Allana Collen „10% ljudi: kako mikrobi u vašem tijelu igraju ključnu ulogu za zdravlje i sreću“. Međutim, dok su se prve procjene broja mikroorganizama zaista kretale u omjerima 1 ljudska ćelija: 10 bakterijskih, ovo je mit.

Detaljnije analize pokazuju da je prava brojka, iako još uvijek impresivna, vjerojatno bliža omjeru 1:1.  Ipak to ne znači da je pola naše težine sačinjeno od bakterija i virusa – ćelije bakterija su mnogo manje od ljudskih, a virusi manji od bakterija.

Treba napomenuti da će omjer vjerovatno varirati od osobe do osobe i ovisi o faktorima kao što su veličina tijela domaćina i količina fekalnog materijala koji nosi u svom debelom crijevu. Trenutne procjene također se u velikoj mjeri temelje na opažanjima odraslih pojedinaca koji žive u urbaniziranim zemljama s visokim dohotkom. Sveobuhvatnije procjene će zahtijevati proučavanje pojedinaca iz nižih prihoda ili ruralnih okruženja, kao i tijekom čitavog života.

Mit #5 Mikrobiota se nasljeđuje od majke rođenjem

Iako se varijante ove tvrdnje češće nalaze u naučno-popularnim člancima nego u naučnoj literaturi, ona je primjer koliko su nijanse iznimno važne pri opisivanju ljudskog mikrobioma. Iako se neki mikroorganizmi izravno prenose s majke na bebu tijekom poroda, proporcionalno je mali broj vrsta mikrobiote doista ‘nasljedan’ i opstaje od rođenja do odrasle dobi u potomstvu.

Doista, veći dio širenja raznolikosti crijevne mikrobiote događa se nakon rođenja, tijekom prvih nekoliko godina života, a najviše se povećava u periodu odvikavanja od dojenja, kada dijete počinje jesti drugu hranu, pa negdje do 2. godine života. Svaka odrasla osoba na kraju ima jedinstvenu konfiguraciju mikrobioma, čak i jednojajčani blizanci koji se odgajaju u istom domaćinstvu.

Stoga, iako sklop mikrobiote još nije u potpunosti shvaćen, čini se da su odrasle mikrobne zajednice pretežno oblikovane pod utjecajem okoliša, kao i brojnim drugim faktorima kao što su prehrana, antibiotska terapija i genetika domaćina, s izravnim ‘nasljeđem’ od majke na rođenju koje igra manju ulogu.

Mit #6: Većinu bolesti karakteriše patobiom

U literaturi se sve češće može pročitati tvrdnja da većinu bolesti uzrokuje ‘patobiom’. To se slobodno definiše kao štetna interakcija između mikrobnih zajednica i njihovih domaćina koja dovodi do bolesti. Ovaj je pojam nažalost pretjerano pojednostavljen i sam po sebi manjkav. Mikroorganizmi i njihovi metaboliti nisu ni ‘dobri’ ni ‘loši’, oni samo postoje. Njihovi utjecaji na nas kao domaćine uvelike ovise o kontekstu. Mikroorganizmi ili metaboliti koji su štetni u jednom kontekstu ne mogu uzrokovati štetu u drugom.

Također, ovaj pojam zloupotrebljavaju prevaranti, razni šarlatani koji prodaju priče kako je ova ili ona bolest uzrokovana mikrobiomom koji je potrebno “popraviti” uz dodatak suplemenata. Industrija probiotika i prebiotika je ogromna i tek rijetki proizvodi imaju određene nešto čvršće naučne studije iza sebe, poput precision probiotika Enterosatys koji sadrži bakteriju Hafnia i koji se pojavio kao probiotik za regulisanje tjelesne težine, ali oni koji su ga koristili nisu baš primijetili pomak nakon mjeseci izimanja ovog prilično skupog preparata. 

Postoje istraživanja koja pokazuju kako možda ima veze između mikrobioma i nekih bolesti, poput inflamatorne bolesti crijeva, pa čak i Parkinsonove bolesti, ali je prilično teško etablirati jasnu vezu. Stoga treba biti oprezan sa ovakvim tvrdnjama i sa terapijama “poboljšanja stanja” mikrobioma.