Postoji niz pogrešnih predodžbi o mikrobiomu, pa ipak, često vidimo naslove ili suplemente koji prodaju priču o ovoj ili onoj super moći mikrobioma ili iznose neki zanimljiv podatak o ovim našim podstanarima – koji zapravo nije tačan. Mikrobiom ljudi je danas jedna od top-tema istraživanja i polje je svakako vrlo uzbudljivo. No radi se i o području koje pruža dobro tle za šarlatanstvo i prodaju magle uopšte.

Alan Walker i Lesley Hoyles rade na mikrobiomu crijeva više od dvadeset godina i za Nature Microbiology Perspective napisali su zanimljiv članak o mitovima oko mikrobioma. Ovdje izdvajamo neke od najčešćih mitova iz tog članka. 

Mit #1: Joshua Lederberg skovao je izraz ‘mikrobiom’

Iako je nobelovac Joshua Lederberg imao mnoga zapažena postignuća u svojoj karijeri, on nije izmislio riječ ‘mikrobiom’. Ova često ponavljana tvrdnja temeljito je opovrgnuta, s dokazima da je riječ korištena u svom modernom kontekstu više od decenije prije nego što ju je Joshua Lederberg prvi put upotrijebio 2001. Na primjer, kada su životinjski modeli bez klica i specifičnih patogena uključeni u uobičajenu laboratorijsku praksu 1960-ih, to je bilo s posebnim ciljem da se odredi “odabrana mikrobiota kompatibilna s održivim zdravljem”

Iako je relativno trivijalan, ovaj mit služi kao primjer koliko je lako je da se neistine ugrade u literaturu o ljudskom mikrobiomu. Ovaj mit se inkorporirao i u englesku verziju Wikipedia, te je kroz to diseminiran kao svojevrsni aksiom.

Mit #2: Postoji 1012 bakterijskih ćelija po gramu ljudskog izmeta

Ta se brojka često spominje u literaturi o mikrobiomima, no teško je utvrditi njezin izvor. Međutim, možda je potjecao od broja fekalnih stanica u suhoj, a ne u mokroj masi. Bez obzira na to, netočno je. Stvarna brojka, utvrđena korištenjem različitih metoda kao što su izravno brojanje ćelija, fluorescentna in situ hibridizacija, protočna citometrija i kvantitativna lančana reakcija polimerazom (qPCR), obično je između 1010 i 1011 mikrobnih ćelija po gramu mokre težine fecesa.

Mit #3: Ljudska mikrobiota ima masu 1 do 2 kg

Iako se ovo mnogo puta spominje u literaturi, a posebno u rubrikama popularne nauke, često se daje bez navoda i teško je naći izvor tvdrnje. Autori članka u Nature Microbiology na koji se oslanja ovaj tekst kažu kako nisu mogli naći izvor. Većina ljudske mikrobiote nalazi se u debelom crijevu, a ti mikroorganizmi obično čine manje od polovice težine fekalnih čvrstih tvari. Prosječna ljudska stolica teži manje od 200 g (mokra težina), s ukupnim sadržajem debelog crijeva u rasponu od 83 do 421 g ustanovljeno je u maloj studiji o žrtvama iznenadne smrti. Stoga, osim možda rijetkih slučajeva teškog zatvora kod pojedinaca s izrazito zbijenom fekalnom tvari u debelom crijevu, vjerojatnije je da će ukupna težina ljudske mikrobiote biti manja od 500 g, a možda čak i znatno niža od ove u nekim slučajevima. Inače oko 95% mikrobioma je smješteno u gastrointestinalnom traktu.

Mit #4: Mikrobiota brojčano nadmašuje ljudske ćelije za 10:1

Ovaj mit je možda jedan od najrasprostranjenijih u literaturi i popularnim predodžbama o ljudskom mikrobiomu i na NauaGovori /QoS smo već debunkali taj mit u članku o endosimbiontima, odnosno, mikrobiomu.

Mit je uzeo maha nakon izlaženja knjige 2015.  koju je napisala Allana Collen „10% ljudi: kako mikrobi u vašem tijelu igraju ključnu ulogu za zdravlje i sreću“. Međutim, dok su se prve procjene broja mikroorganizama zaista kretale u omjerima 1 ljudska ćelija: 10 bakterijskih, ovo je mit.

Detaljnije analize pokazuju da je prava brojka, iako još uvijek impresivna, vjerojatno bliža omjeru 1:1.  Ipak to ne znači da je pola naše težine sačinjeno od bakterija i virusa – ćelije bakterija su mnogo manje od ljudskih, a virusi manji od bakterija.

Treba napomenuti da će omjer vjerovatno varirati od osobe do osobe i ovisi o faktorima kao što su veličina tijela domaćina i količina fekalnog materijala koji nosi u svom debelom crijevu. Trenutne procjene također se u velikoj mjeri temelje na opažanjima odraslih pojedinaca koji žive u urbaniziranim zemljama s visokim dohotkom. Sveobuhvatnije procjene će zahtijevati proučavanje pojedinaca iz nižih prihoda ili ruralnih okruženja, kao i tijekom čitavog života.

Mit #5 Mikrobiota se nasljeđuje od majke rođenjem

Iako se varijante ove tvrdnje češće nalaze u naučno-popularnim člancima nego u naučnoj literaturi, ona je primjer koliko su nijanse iznimno važne pri opisivanju ljudskog mikrobioma. Iako se neki mikroorganizmi izravno prenose s majke na bebu tijekom poroda, proporcionalno je mali broj vrsta mikrobiote doista ‘nasljedan’ i opstaje od rođenja do odrasle dobi u potomstvu. Doista, veći dio širenja raznolikosti crijevne mikrobiote događa se nakon rođenja, tijekom prvih nekoliko godina života, a najviše se povećava u periodu odvikavanja od dojenja, kada dijete počinje jesti drugu hranu, pa negdje do 2. godine života. Svaka odrasla osoba na kraju ima jedinstvenu konfiguraciju mikrobioma, čak i jednojajčani blizanci koji se odgajaju u istom domaćinstvu. Stoga, iako sklop mikrobiote još nije u potpunosti shvaćen, čini se da su odrasle mikrobne zajednice pretežno oblikovane pod utjecajem okoliša, kao i brojnim drugim faktorimakao što su prehrana, antibiotska terapija i genetika domaćina, s izravnim ‘nasljeđem’ od majke na rođenju koje igra manju ulogu.

Mit #6: Većinu bolesti karakteriše patobiom

U literaturi se sve češće može pročitati tvrdnja da većinu bolesti uzrokuje ‘patobiom’. To se slobodno definiše kao štetna interakcija između mikrobnih zajednica i njihovih domaćina koja dovodi do bolesti. Ovaj je pojam nažalost pretjerano pojednostavljen i sam po sebi manjkav. Mikroorganizmi i njihovi metaboliti nisu ni ‘dobri’ ni ‘loši’, oni samo postoje. Njihovi utjecaji na nas kao domaćine uvelike ovise o kontekstu. Mikroorganizmi ili metaboliti koji su štetni u jednom kontekstu ne mogu uzrokovati štetu u drugom.

Također, ovaj pojam zloupotrebljavaju prevaranti, razni šarlatani koji prodaju priče kako je ova ili ona bolest uzrokovana mikrobiomom koji je potrebno “popraviti” uz dodatak suplemenata. Industrija probiotika i prebiotika je ogromna i tek rijetki proizvodi imaju određene nešto čvršće naučne studije iza sebe, poput precision probiotika Enterosatys koji sadrži bakteriju Hafnia i koji se pojavio kao probiotik za regulisanje tjelesne težine.

Postoje istraživanja koja pokazuju kako možda ima veze između mikrobioma i nekih bolesti, poput inflamatorne bolesti crijeva, pa čak i Parkinsonove bolesti, ali je prilično teško etablirati jasnu vezu. Stoga treba biti oprezan sa ovakvim tvrdnjama i sa terapijama “poboljšanja stanja” mikrobioma.