Klimatske promjene pogađaju sve, cijelo čovječanstvo, samo što ne pogađaju sve jednako. Stanovništvo u ekvatorijalnom pojasu, ruralnim dijelovima te ostrvskim zemljama je više pogođeno. Klimatske promjene su okidač za migracije, pri čemu obično muškarci prvi napuštaju svoje domove u manjim, ruralnim mjestima, ostavljajući žene na zemlji, da se bore s efektima suša, uragana, poplava. Ovo zapravo znači i da klimatske promjene nisu rodno neutralne te da su često upravo žene koje podnose veći teret.

Izvještaj objavljen na Konferenciji o klimatskim promjenama u Bonnu iz juna 2022. objašnjava zašto žene često drugačije doživljavaju utjecaje klimatskih promjena od muškaraca te naglašava ključnu ulogu koju žene igraju u odgovoru na klimatske promjene.

„Klimatski utjecaji, posebno ekstremni vremenski događaji, utječu na uloge žena i muškaraca diljem svijeta, posebice u ruralnim područjima,” rekla je Fleur Newman, voditeljica rodnog tima pri UN-u za klimatske promjene.

Ovisnost o zemljoradnji i nedostatak obrazovanja žene čine ranjivijim na klimatske promjene

Poljoprivreda je tradicionalno najvažniji sektor zapošljavanja za žene u zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom. Međutim, tokom razdoblja suše i jakih  oborina, žene, kao poljoprivrednice rade više kako bi osigurale prihode i resurse za svoje porodice. To stavlja dodatni pritisak na djevojčice, koje često moraju napustiti školu kako bi pomogle svojim majkama da se nose s povećanim teretom održavanja porodice.

Nedostatak obrazovanja čini žene ovisnijima o svojim porodicama i zajednicama i manje zapošljivim. Veća je vjerovatnoća da će žene ostati na zemlji da se brinu o usjevima i stoci. Žene imaju manje mogućnosti da se presele dalje od mjesta gdje su rođene. Stoga su ranjivije kada se pojave iznenadne klimatske katastrofe. Kada su poplave pogodile Pakistan u jesen 2022. trećina zemlje je bila pod vodom. Poplave i druge ekstremne vremenske prilike su samo jedan od efekata klimatskih promjena. UNFPA je procijenio da 650 000 žena koje su se nalazile u područjima pogođenim poplavama u Pakistanu trebaju pristup zdravstvenim uslugama za majke.

I to nije sve – ovakve situacije povećavaju i rizik od epidemija, pogotovo kolere, tifusa, denge i malarije te je povećan rizik parazitskih bolesti poput skabiesa i vaški, posebno među djecom. A o djeci se opet brinu više žene. Majke su te koje su najteže pogođene ovim tragedijama, često ne mogu pružiti dovoljnu zdravstvenu skrb svojoj djeci.

Ako razmišljamo još dublje o ovakvim kriznim situacijama, ne možemo a da se ne osvrnemo na problem ishrane beba koje iz nekog razloga nisu na majčinom mlijeku, nego na formuli. Naime, da bi se formula napravila, potrebna je čista voda koja u situacijama suša ili poplava često nije dostupna. I opet su žene te koje se moraju nositi s ovim problemom i njegovim posljedicama – smrti djece usljed neuhranjenosti ili infekcije zbog kontaminirane vode.

Veći rizik od rodno zasnovanog nasilja

Nije samo briga o djeci ono što žene u ovakvim okolnostima imaju kao egzistencijalnu brigu. Klimatske promjene dovode i do raseljavanja, posebno u situacijama ekstremnim vremenskih okolnosti. A žene u kampovima za raseljene su osjetljive i često žrtve rodno zasnovanog nasilja[1], od različitih vrsta ucjenjivanja poput prostitucije za hranu do silovanja i drugih oblika fizičkog nasilja.

Zdravstveni radnici iz područja koja su bila pogođena poplavama, a s kojima su razgovarali istraživači sa pakistanskog univerziteta Aga Khan, izvijestili su o porastu rodno zasnovanog nasilja i silovanja u tim okruženjima pod šatorima. Najčešće su žrtve bile žene koje su izašle iz svojih šatora da bi donijele vodu, drva za ogrjev ili obroke, ili da bi noću koristile toalet.

Prema Ujedinjenim narodima, 80% ljudi raseljenih zbog klimatskih promjena su žene.

Jedna studija[2] na primjeru Južne Afrike je pokazala kako postoji korelacija između povećanja temperature i stope ubistava. Ovo je jedan od efekata klimatskih promjena o kojem se malo razmišlja. „Odnos temperatura-ubistva može biti od posebne važnosti u kontekstu klimatskih promjena, posebno u nedostatku kratkoročne prilagodbe“, navode autori ove studije. Pri tome, Južna Afrika ima jednu od najvećih stopa femicida na svijetu, gdje rijetko prođe dan a da jedna žena ne bude ubijena. Naravno, tome nisu razlog samo klimatske promjene već je pitanju splet socioekonomskih faktora i faktora sredine.

Prema podnesku Ženevskog centra za upravljanje sigurnosnim sektorom[3], rodno uslovljeno nasilje prevladava u područjima sukoba koja su također izložena većem riziku od ekstremnih vremenskih nepogoda: posebno u Kolumbiji, Maliju i Jemenu žene i djevojke posebno su izložene riziku od ove vrste nasilja zbog kombinacije nepovoljnih utjecaja klimatskih promjena, degradacije okoliša i sukoba.

Smanjenje prinosa, otežavanja života u ruralnim područjima koja su pod direktnim utjecajem klimatskih promjena često dovode i do povećanja dječjih brakova i prodaje djevojčica, kako bi porodice obezbijedile egzistenciju ili zaštitu nekog moćnijeg. Dječji brak, koji se smatra oblikom rodno zasnovanog nasilja, primijećen je u raznim zajednicama u različitim zemljama i regijama, na primjer u Bangladešu, Etiopiji i Keniji kao način osiguranja sredstava ili imovine.

Još jedan uobičajeni mehanizam suočavanja u takvim zajednicama je odvođenje djevojčica iz škole da pomažu u kućanstvu. Takvi načini suočavanja s krizom izazvanom klimatskim promjenama negativno utječu na dugoročnu otpornost i sposobnost prilagodbe zajednice.

Efekti vezani za klimatske promjene o kojima se manje razmišlja

Postoje i stvari o kojima se često ne razmišlja, a imaju veze s emisijama ugljičnog dioksida i klimatskim promjenama. Žene, naime, više vremena provode u kući, a tamo gdje struja nije dostupna ili je, jednostavno, preskupa za zajednicu, one su te koje više lože i posljedično više vremena provode izložene zagađenju zraka u zatvorenom prostoru[4]. Ovo uključuje izloženost česticama čađi, ali i povećan rizik od trovanja ugljičnim monoksidom usljed nepotpunog sagorijevanja goriva, najčešće zbog loše dizajniranih ložišta.

Ne treba misliti kako klimatske promjene i uništavanje okoliša pogađaju samo žene u ekvatorijalnom pojasu. Slobodna tumačenja dekarbonizacije i obnovljivih izvora energije koja se na Zapadnom Balkanu često svode na gradnju mini-hidrocentrala, kao izvora energije koji zaista nema emisije ugljičnog dioksida, ali pravi štetu na druge načine posebno je imao efekta na žene. Međutim, upravo su žene, poput žena Kruščice bile i najveći borci za spas rijeka i protivnice devastacije okoliša.

 

Primjeri rodno diferenciranih utjecaja klimatskih promjena uglavnom su specifični za kontekst, ističući rodno uslovljena iskustva i ponašanja kojima upravljaju različite društvene norme. Drugim riječima, efekat klimatskih promjena na žene, ali i zajednice uopšte, ne može se podvesti pod jednu crtu, nego se pažnja treba posvetiti i specifičnom kontekstu. Treba izbjegavati razmatranje žena kao homogene skupine, a istovremeno je potrebno priznati da su žene kao skupina isključene ili ograničene u donošenju odluka, u mnogim kontekstima diljem svijeta.

Međutim, postoje dokazi da će žene, kao pojedinci, često donositi održivije odluke od muškaraca pod istim okolnostima, bilo u vezi s njihovim prehrambenim ili prometnim navikama ili planiranjem ulaganja i proračuna, unutar i izvan kuće. Studija[5] iz 2019. pokazala je da zastupljenost žena u parlamentu navodi zemlje na usvajanje strožih politika klimatskih promjena, što zauzvrat rezultira manjim emisijama ugljičnog dioksida.

 

Kako onda pomoći ženama koje su ugrožene prijetnjom klimatskih promjena, naročito ženama u zemljama s niskim i srednjim dohotkom? Nije jednostavno odgovoriti na ovo pitanje, a ne svesti se na birokratske sintagme poput „podizanja svijesti“ i „osnaživanja žena“, koje često ostaju samo floskule, bez istinske intervencije. Kampanje i online aktivizam neće puno pomoći ovim ženama, jer su one često te koje nemaju pristup internetu, a još manje su na društvenim mrežama. Žene najpogođenije klimatskim promjena ponekad nemaju struju u domaćinstvima, a ne internet  i nemaju vremena gledati šta se događa na newsfeed-ovima. Pitanje klimatskih promjena se mora početi gledati kao pitanje klasne borbe, pa i postkolonijalizma, kada govorimo o autohtonim zajednicama i tako mu se treba pristupiti. A san klasne jednakosti i socijalne pravde počinje od obrazovanja.

Ulaganje u obrazovanje, u bolje opremljene učionice i davanje stipendija i opreme djeci, pogotovo djevojčicama u regijama naročito pogođenim efektima klimatskih promjenama bi možda moglo spriječiti porodice da prekinu obrazovanje djevojčica. Besplatno školovanje i poboljšan pristup školama u ruralnim sredinama, finansijska pomoć koja je porodicama dovoljna da puste djevojke da se školuju i da ih podstiču da se školuju bi vjerovatno imale određenog efekta. Posebna pomoć je potrebna i za žene koje studiraju, a željele bi nastaviti Master studije i doktorate, jer često talentovane studentice ne mogu sebi priuštiti ovaj nastavak školovanja. Jačanje sistema razmjene studenata, internacionalizacije visokog školstva, doprinosi širenju vidika i istinskom osnaživanju ne samo žena, nego i LGBTIQ populacije te, naposlijetku i muškaraca. U svim pričama oko obrazovanja ne treba nikad zaboraviti ni muškarce jer i nezaposlenost, klimatske promjene te nizak nivo obrazovanja djeluju devastirajuće i na njih.

Poboljšanje zdravstvene zaštite za žene, bolji pristup ginekološkim uslugama i kontracepciji, pristup sigurnom abortusu također mogu mnogim ženama omogućiti da se školuju kvalitetnije, ne napuste školovanje zbog trudnoće i poroda, da žive zdravije. Veće učešće žena na mjestima gdje se donose odluke, u politici i to ne kao marioneta muškaraca je bolje za klimu i održivi razvoj.

Ženama koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom i obrtom treba pomoći i u plasiranju njihovih proizvoda stvarajući fair-trade krugove proizvodnje, prerade i otkupa sirovina i proizvoda. Pri tome se pod fair-trade zaista treba podrazumijevati fer plaćen rad žena i rad bez učešća djece.

Upotreba tehnologije na pametan način – za irigaciju u sušnim područjima, za desalinizaciju vode i stvaranje vode koja može služiti zalijevanju usjeva tamo gdje je to moguće, sistemi zaštite od poplava i jače javno zdravstvo koje nije na koljenima nego ima puni kapacitet reagovati kada se jave krizne situacije su također stvari u koje treba ulagati.

Spominjući kampanje na društvenim mrežama, one ipak mogu djelovati na nekoga – na potrošače u razvijenim zemljama. Takve kampanje bi svakako trebale targetirati dječji rad i osvijestiti potrošače da lijepi persijski tepih ili neki komad odjeće možda iza sebe nosi priču o djeci koja su istjerana iz školskih klupa. S ovim je svakako u vezi i fenomen „brze mode“ koja se u nemalom precentu upravo bazira na potplaćenom radu žena i to upravo iz područja koja su najviše pogođena klimatskim promjenama. Brza moda je (pre)često oblik ekološke nepravde[6], industrija koja zagađuje okoliš i šteti zdravlju onih koji su direktno uključeni u proizvodnju.

Klimatske promjene jesu atak neoliberalnog poretka na cijeli svijet i jesu produkt konzervativnog lobiranja za potrošnju fosilnih goriva, kao jednostavnog načina akumulacije kapitala. Bez suočavanja s tim i bez promjena upravljanja društvom nema ni ublažavanja posljedica klimatskih promjena niti poboljšanja položaja žena.

 

Reference:

[1] Thurston AM, Stöckl H, Ranganathan MNatural hazards, disasters and violence against women and girls: a global mixed-methods systematic reviewBMJ Global Health 2021;6:e004377.

[2] Gates, A., Klein, M., Acquaotta, F. et al. Short-term association between ambient temperature and homicide in South Africa: a case-crossover study. Environ Health 18, 109 (2019). https://doi.org/10.1186/s12940-019-0549-4

[3] Iz Izvještaja objavljenog na Konferenciji o klimatskim promjenama u Bonnu iz juna 2022. str. 6 tačka 25. Dostupno na: https://unfccc.int/documents/494455

[4] Okello G, Devereux G, Semple S. Women and girls in resource poor countries experience much greater exposure to household air pollutants than men: Results from Uganda and Ethiopia. Environ Int. 2018 Oct;119:429-437. doi: 10.1016/j.envint.2018.07.002. Epub 2018 Jul 20. PMID: 30029097; PMCID: PMC6158151.

[5] Mavisakalyan A and Tarverdi Y. 2019. Gender and climate change: Do female parliamentarians make a difference? European Journal of Political Economy. 56: pp.151–164.

[6] Bick, R., Halsey, E. & Ekenga, C.C. The global environmental injustice of fast fashion. Environ Health 17, 92 (2018). https://doi.org/10.1186/s12940-018-0433-7

Ovaj tekst je prvi put objavljen na Feministika  u decembru 2022.