Godinama su istraživanja o zdravlju budućih generacija uglavnom bila usmjerena na majke. Međutim, novi pregled naučnih radova objavljen u časopisu Current Obesity Reports  pod naslovom The Role of Fathers in the Intergenerational Transmission of Obesity pokazuje da i zdravlje očeva prije začeća i tokom roditeljstva može imati značajan utjecaj na rizik od gojaznosti i drugih zdravstvenih problema kod njihove djece.

Autori rada analizirali su dostupne dokaze o tome kako pretilost, način ishrane, stres, mentalno zdravlje i životne navike očeva mogu oblikovati zdravlje potomstva. Njihov zaključak je jasan: ono što se često opisuje kao bezazleni „tatin stomak“ (dad's body) možda nije samo estetsko pitanje, već može odražavati zdravstvene faktore koji utiču na narednu generaciju.

Prema riječima autora studije, utjecaj očeva ostvaruje se kroz nekoliko međusobno povezanih puteva – biološke, ponašanje i okolišne. Naučnici podsjećaju da gojaznost nije isključivo posljedica ličnih izbora. Rizik od razvoja pretilosti u velikoj mjeri je nasljedan, i to čak 40 do 70%

Jedan od najzanimljivijih nalaza odnosi se na promjene u spermatozoidima. Sve više dokaza sugeriše da pretilost može narušiti kvalitet sperme i promijeniti tzv. epigenetičke markere. Epigenetika proučava hemijske promjene koje utiču na to kako se geni „uključuju“ i „isključuju“, bez promjene same DNK sekvence. Drugim riječima, životne navike mogu ostaviti biološki trag koji se prenosi na potomstvo.

Takve promjene potencijalno mogu utjecati na regulaciju apetita, metabolizam i dugoročni rizik od bolesti kod djece. Važno je naglasiti da to ne znači da će dijete gojaznog oca nužno razviti pretilost, već da se vjerovatnoća određenih zdravstvenih ishoda može povećati. Hormonalni poremećaji i apetit su duboko pozvezani – hormonalni disbalans mijenja apetit, a apetit može mijenjati i hormonalni odgovor. Rad hormona, pa i djelomice metabolički poremećaji imaju svoje korijene u genetičkim i epigenetičkim uzrocima, a mogu biti trigerovani, pojačani ili izmijenjeni faktorima okoliša.

Dobra vijest je da ovi epigenetički efekti nisu nužno trajni. Pregled literature pokazuje da gubitak tjelesne mase, promjene životnog stila i čak barijatrijska hirurgija mogu poboljšati kvalitet sperme i djelimično preokrenuti nepovoljne epigenetičke promjene povezane s gojaznošću.

Utjecaj očeva ne završava biologijom. Njihove prehrambene navike, nivo fizičke aktivnosti i stil roditeljstva snažno oblikuju porodično okruženje. Djeca očeva koji učestvuju u pripremi obroka, redovno jedu s porodicom i provode vrijeme u zajedničkim fizičkim aktivnostima češće usvajaju zdravije obrasce ponašanja. S druge strane, djeca usvajaju i nezdrave obrasce ishrane od roditelja i okoline.

Zdravstveni sistemi bi trebali da više uključe očeve u programe prevencije gojaznosti. Umjesto da se briga o zdravlju budućih generacija posmatra isključivo kroz prizmu majke, sve je više dokaza da zdravlje oba roditelja počinje oblikovati život djeteta mnogo prije njegovog rođenja.

Reference:

  1. Landry, M.J., Parker, J.J. The Role of Fathers in the Intergenerational Transmission of Obesity. Curr Obes Rep 15, 42 (2026). https://doi.org/10.1007/s13679-026-00720-9