Direktor Ekonomskog instituta Sarajevo, dr Muamer Halilbašić je izrekao ovu rečenicu:
„Porazno je da nastavnica matematike s djetetom u sedmom i osmom razredu radi obračun kamate, a da ona nije u stanju prezentirati mu složenu kamatu. Kada dijete u tom uzrastu pogrešno nauči, pogrešno razumije i pogrešno interpretira, teško je poslije to ispraviti.” (sa Klix citirano)
Ovu rečenicu je potrebno lingvistički istranširati kako bismo shvatili u kakvom brutalnom leglu mizoginije i kamatarenja živimo.
Dr. Halilbašić eksplicitno ovdje spominje nastavnicu, a ne nastavnika, niti nastavnike. Targetira žene koje podučavaju matematiku u osnovnim školama. Također, iz konstrukcije nije jasno je li nastavnica s djetetom (trudna, tek rodila, dovodi vlastito dijete u školu jer ga/ju nema ko čuvati) ili ona radi s djetetom u školi tj. podučava. Zatim, kakva je to škola u kojoj nastavnica radi s jednim (1) djetetom? Mora da je neka elitna, jer naše nastanice u razredu imaju barem desetak učenika. Nastavnici rade lekcije s djecom, obično, a ne s djetetom, osim ako su u pitanje instrkcije 1:1 ili neki homeschooling.
Također, nastavnici ne prezentiraju, nego podučavaju. To je prava riječ. Prezentiraju lajfkoučevi, loši profesori, ppt – čitači slajdova. Nastavnici podučavaju.
Zatim, zašto bi dijete u sedmom i osmom razredu radilo obračun složene kamate? Znate, složena kamata vam je ono kamata na kamatu, odnosnu modus vivendi mnogo građana. Modus življenja jer im jedna plata nije dovoljno da prežive. Pa ih banke kamatare kamatom na kamatu.
Učiti složenu kamatu treba, ali kada smo punoljetni, da bolje razumijemo kako nas banke uzimaju.
Ekonomski institut Sarajevo i dr Muamer Halilbašić izgleda ne podrazumijevaju kako je finansijska pismenost ne samo razumijevanje složene kamate, nego i umijeće štednje, te računanje kamata za štednju, razumijevanje kretanja tržišta dionica, finansijskog/berzanskog zlata i po čemu se razlikuje od zlata za nakit, šta je to London Bullion Market, investiranje, investiranje niskog rizika nasuprot investiranju visokog rizika, vrijednosti nekretnina, računanje neto i bruto plate te koliko ide na doprinose i za šta idu ti doprinosi, odnosno zašto je važno zdravstveno osiguranje i PIO/MIO, pa zatim da li treba imati privatno zdravstveno osiguranje i uopšte mjerenja rizika i koristi.
Finansijska pismenost je, prije svega, razumijevanja koncepta prihoda i rashoda, planiranje budžeta i to je ono što bi djeca i nepunoljetni mladi trebali razumjeti prije razumijevanja kamatarenja na kamatu i ostalih vidova zelenašenja. Šta je to rizik, a šta je to emotivna kontrola i kako suzbiti impulsivnu kupovinu. Kako ne živiti preko svojih primanja i kako poboljšati štednju, primanja.
Ovako optuživanje nastavnica da nisu u stanju, pa još targetiranje jednog spola… ujedinjeno sa porukom da mi trebamo znati jedan kompleksan sistem finansiranja umjesto da se preveniraju sljedovi odluka koji dovode do takve situacije da osoba ima kamatu na kamatu, prosto je jezivo.
