Naučnici ne prestaju da rade na jednoj posebnoj mumiji – Ledenog čovjeka iz Tirolskih Alpa, zvanom Ötzi. I svaka nova analiza donosi nove podatke o ovom ljudskom biću koje je bogzna zašto išlo preko Alpa, bio povrijeđen i zakončao u ledu. Nova analiza pokazuje kako je ćelavio i imao tamnu kožu.
Ötzi je otkriven 1991. Radi se o primjeru prirodno formirane mumije, a živio je negdje oko 3300. godine prije nove ere, što znači da su ovi ostaci stari negdje oko 5300 godina.
Ötzija su 19. septembra 1991. pronašli dvoje njemačkih turista, na nadmorskoj visini od 3210 m na istočnom grebenu Fineilspitze u Ötztalskim Alpama na austrijsko-italijanskoj granici, blizu planine Similaun i prevoja Tisenjoch, a po kojima je i dobio ime. Kad su turisti, Helmut i Erika Simon, prvi put vidjeli tijelo, oboje su vjerovali da su naletjeli na nedavno preminulog planinara. Međutim, kada su ostaci konačno iskopani iz leda 22. septembra, prebačeni su na Univerzitet Innsbruck, gdje je arheolog Konrad Spindler zaključio da se radi o ostacima starim preko četiri hiljade godina, bazirano na ličnim stvarima pronađenim kod mumije. Poslije su analize datirale mumiju negdje između 3300. i 3100. godine prije nove ere.
Prvi put mu je genom sekvenciran 2012. a tadašnja analiza je pokazala da je najviše povezan s populacijom Južne Evrope. Također u nizu radova je analiziran sadržaj i želuca i crijeva jadnog Ötzija, sadržaj njegove vrećice sa ljekovitim travama, tetovaže, koje je bolesti imao i kako se liječio. A imao je crijevne nametnike, probleme sa zubima, zglobovima, Helicobacter pylori – uzročnika čira, blagu spondilozu. Vjerovatno je imao netoleranciju na laktozu. Uz sebe je imao i gljivu trud i pirit, pomoću kojih je mogao zapaliti vatru.
Otzi kada je pronađen 1991.
Rad, objavljen u avgustu 2023. u Cell Genomics pod naslovom “High coverage genome of the Tyrolean Iceman reveals unusually high Anatolian Farmer ancestry” pokazuje da je tamna boja kože mumije zapravo odraz njegove stvarne boje tokom života, a da nije nastala usljed mumifikacije.
“Analiza genoma otkrila je fenotipske osobine poput visoke pigmentacije kože, tamne boje očiju i muške ćelavosti koje su u oštrom kontrastu s prethodnim rekonstrukcijama koje pokazuju svijetlu put, svijetle oči i dosta dlakavog muškarca”, rekao je Johannes Krause iz Max Planck institut za evolucijsku antropologiju iz Njemačke. “Međutim, sama mumija je tamna i nema dlake.”
Ledeni čovjek je imao neobično ranoanatolijsko zemljoradničko porijeklo, više od bilo koje druge poznate istodobne populacije u Evropi iz 4. milenijuma p.n.e. Otkriće sugeriše da je Ötzi pripadao prilično izolovanoj alpskoj populaciji s ograničenim protokom gena iz skupina lovaca i sakupljača.
Prethodne rekonstrukcije Ötzija su ga prikazivale kao osobu svijetle kože, plavih očiju a genetika mu je smještana blizu Sardinije, a ne Anatolije. Bio je visok oko 160 cm, težak 50-60kg i imao oko 45 godina kada je umro. Oko 92% njegovog genoma je bilo od ranoanatolijskog poljoprivrednog porijekla. Genetički sastav savremenih Evropljana je mješavina tri skupine predaka: zapadnih lovaca-sakupljača, ranih anatolijskih farmera i stepskih stočara iz istočne Evrope.
“Nevjerovatno je kako je rekonstrukcija pristrana našim vlastitim predodžbama o čovjeku iz kamenog doba iz Europe”, dodao je Krause.
Zbog čega se rezultati studije iz 2023. toliko razlikuju od analize iz 2019. godine?
DNK s vremenom degradira i kada je rađeno sekvenciranje prvi put, ono je imalo svoja ograničenja, recimo bio je mali broj ljudi koji su imali sekvencirane genome s kojima bi se mogao porediti Ötzijev genom. Autori studije iz 2023. pripisuju greške prethodne studije kontaminaciji.
Boja njegove kože genetički je određena da bude puno tamnija nego što se prije mislilo – tamnija od modernih južnoevropskih, ali svjetlija od modernih subsaharskih Afrikanaca. Studija je također otkrila predispoziciju za ćelavost po muškom uzorku, što potencijalno objašnjava nedostatak kose kod mumije.
“To je najtamnija boja kože koja je zabilježena kod savremenih evropskih pojedinaca”, objašnjava antropolog Albert Zink, koautor studije i voditelj Eurac istraživačkog instituta za proučavanje mumija u Bolzanu.
Kada smo već kod Bolzana, upravo se tu i čuvaju ostaci Ötzija, u Južnotirolskom arheološkom muzeju. Naime, oko ove mumije je postojao jedan maleni granični spor. Nađen je 95.56 m unutar Italije, a ne, kako se mislilo, unutar granica Austrije. To se tek naknadno utvrdilo, pregledom snimaka.
Naime, kada se određivala granica između Italije i Austrije 1919. godine, bilo je poteško odrediti gdje se granica naazi na visokim alpskim vrhovima. Ugovorom iz Saint-Germain-en-Layea iz 1919. granica između Sjevernog i Južnog Tirola definisana je kao vododijelnica rijeka Inn i Etsch. U blizini Tisenjocha, ledenjak (koji se u međuvremenu povukao) zakomplikovao je uspostavljanje razvođa i granica je povučena predaleko prema sjeveru. Iako na Ötzijevom nalazištu voda ide na austrijsku stranu, istraživanja zemljišta u oktobru 1991. konačno su dokazala da je tijelo locirano 92,56 m unutar italijanske teritorije, što je bilo u skladu s izvornim zahtjevom Italije o vlasništvu iz 1919. godine. U to vrijeme mumija se nalazila na Univerzitetu u Innsbrucku, ali su se vlasti italijanske pokrajine Južni Tirol složile da ostane tu dok se ne završe neke analize, pa je potom 1998. mumija prevačena u Bolzano.
Kada smo kod italijanskog i austrijskog Tirola, oni se prepiru i čija je štrudla – Italijani tvrde da je njihova, a Austrijanci su čvrsti pri tome da je njihova.
