Do 31. oktobra 2023. u Historijskom muzeju BiH u Sarajevu je otvorena izložba “Koraljni greben. Regenerativni dizajn.” koja se nadovezuje na načela regenerativnog dizajna, pokrenulo je Ministarstvo vanjskih poslova Austrije, zajedno s Institute of Design Research Vienna (IDRV) koji se bavi istraživanjem regenerativnog dizajna, ali je svojim pozadinskim istraživanjem utjecao i na scenografiju izložbe te EOOSNEXT studio, koji  je odgovoran za organizaciju i arhitekturu izložbe.

Za NaukaGovori o izložbi govori Lotte Kristoferitsch iz EOOS NEXT, studija za industrijski dizajn s fokusom na održivi i društveni dizajn, kustosica ove zanimljive izložbe.

„Koraljni greben. Regenerativni dizajn” je „izložba koja poučava“  i to ne samo o koralnim grebenima nego o modelima privrednog razvoja u svijetu koji je pod pritiskom klimatskih promjena i ograničavajućih resursa.

„To je izložbeni format koji uključuje putovanja na druga mjesta i kontekste. ‘Lokalna pravila’ prva su načela koja smo preuzeli iz knjige filozofa Andreasa Webera Oživljavanje: Prema poetici antropocena (MIT Press 2019). Principi prirode posvuda su isti, samo se vrlo različito artikulišu prema lokalnim uslovima. To je i filozofija našeg projekta”, kazala je Kristoferitsch .

Ključne teme i koncepti istraženi na izložbi, u cirkularni dizajn te razlike između konvencionalnog, zelenog, održivog, restorativnog i regenerativnog pristupa.

„Drugo načelo prirode prema Weberu je ‘Bez autorskog prava’. Ovdje već vidimo problem u našem kapitalističkom sistemu proizvodnje, posebno u kreativnom poslovnom sektoru. Zaštita intelektualnog vlasništva je posvuda. Priroda ne koristi autorska prava ili patente. Priroda ne proizvodi otpad. Pitamo se kako možemo dizajn pretvoriti u otvoren, a dizajneri i dalje zarađivati za život? A prirodu definira stalna biomasa. Ljudi uvijek iskopavaju resurse iz zemlje kako bi proizvodili sve više i više. Globalno smo dosegli tačku u kojoj zalihe umjetnih materijala već premašuju biomasu. Ovo je glupo i uništava budućnost. Posebno tehnički materijali moraju biti u ciklusu. Priroda čini nevjerovatne stvari od vrlo malo hemijskih elemenata. Moramo se riješiti složenosti svih materijala koje je teško uključiti u cirkulatornu ekonomiju. Moramo proizvoditi stvari od jednostavnih materijala”, objašnjava Kristoferitsch.

„Razmjena darova” još je jedan princip prirode. Na izložbi je ovaj princip prikazan kroz život i smrt kitova kao primjer da pokažemo da mrtvi kit postaje ekosistem za sljedeće decenije  i to za razne vrste koje jedu tone biološkog materijala, možda i na mjestu gdje ništa prije nije postojalo na morskom tlu. Možemo li zamisliti neboder s principom „razmjene darova”?

„Koristimo koncept Billa Reedsa da pokažemo napredak od degenerativnog do generativnog dizajna. Uz nekoliko primjera iz austrijske industrije, ove primjere svrstavamo prema mjerilu koraljnog grebena. To je eksperimentalno i intuitivno, ali pomaže vidjeti gdje smo u ovom trenutku i kamo bismo trebali ići. Održivi dizajn je dugo vremena bio konačni cilj. To nije dovoljno. Ne samo da trebamo biti neutralni prema okolišu, već moramo postati vrijedan dio prirode. Od obnavljanja – činjenja dobra prirodi – do regeneracije – biti dio prirode, teško je predvidjeti putanju. Naša izložba pokušaće stvoriti trenutke iščekivanja tog stanja”, istakla je Kristoferitsch.

Što je bila inspiracija za izložbu i kako su se u njoj spojile umjetnost i nauka?

„Koristimo snažnu metaforu koraljnog grebena kako bismo istražili i bolje razumjeli kako se principi prirode mogu prenijeti na dizajn.

Koraljni grebeni omogućuju nam razmišljanje o prekrasnim, ekosistemima poznatim i kao morske kišne šume, zbog produktivnosti. Ali oni su također jedan od prvih ekosistema koji su pod stresom klimatskih promjena u sve češćim događajima izbjeljivanja koralja.”

„Izložbena arhitektura referira na te događaje koji izbjeljuju korale. UV svjetlo stvara različite fluorescentne boje na našim skulpturama koraljnih grebena, kao u stvarnosti kada koralji počnu umirati. To je ljepota katastrofe”, dodaje Lotte.

Kristoferitsch je istakla kako je saradnja s Akademijom likovnih umjetnosti (ALU) u Sarajevu ključna za pristup izložbenom učenju. Studenti ALU su imali radionice s IDRVom.

„Naš izložbeni dizajn odnosi se i na pravila gradnje koralja i njihov modularni raspored. Odmaknuli smo se od umjetničkog pristupa dizajnu kada nešto skicirate i izgradite to u neku vrstu analognog generativnog dizajna koristeći 30 km bijelog papira ručno heklanog u različite modele koralja koji se kasnije sastavljaju na strukturu grebena. Također je koncept svjetla inspirisan prirodom jer važne informacije nisu osvijetljene, već kao da svijetle same od sebe. To stvara impresivno, prolazno iskustvo”, dodala je Lotte Kristoferitsch.

Na koji način izložba namjerava stvoriti sveobuhvatan iskustveni prostor povezan s regenerativnim vodstvom, regenerativnim dizajnom, tranzicijskim dizajnom, naukom o kompleksnosti i hranidbenim lancem koraljnog grebena i koji su očekivani ishodi ili učinci ovog pristupa?

„Izložbena arhitektura stvara ovo duboko iskustvo. Totalno ste odvojeni od svakodnevice, rekla bih da je to sakralna sredina. Nadamo se da ovo otvara umove i stvara stanje učenja. Napravili smo brošuru koja posjetitelje podsjeća na svakodnevna iskustva prirode i vodi vas kroz izložbeno okruženje. U redu je ako u instalaciji koraljnog grebena uživate samo kao umjetničkom djelu. Ali također ste pozvani da dublje zaronite u istraživanje dizajna. Ono što je dobro ispalo jest da posjetitelje zanima putanja prema novom cilju, regenerativnom dizajnu umjesto održivom dizajnu. Studenti dizajna u Sarajevu se tokom svog obrazovanja upoznaju sa „održivim dizajnom”. Nadamo se da će se u budućnosti tečaj umjesto toga održavati o „regenerativnom dizajnu”, za kraj je istakla Lotte.