Senatski odbor optužuje Faucija za nepoštivanje suda zbog odbijanja odgovora o COVID-u.

Odbor Senata glasao je u četvrtak, 6. avgusta 2026.  da se dr. Anthony S. Fauci, naučnik koji je vodio odgovor SAD na Covid krizu, proglasi krivim za nepoštivanje Kongresa zbog odbijanja odgovaranja na pitanja tokom saslušanja početkom avgusta 2026. Dr. Fauci pozvao se na svoje ustavno pravo prema Petom amandmanu da šuti, odbijajući odgovoriti na jedno pitanje tijekom trosatne sjednice Odbora za domovinsku sigurnost Senata.

“Jedini primjer nepoštivanja Ustava koji se dogodio tokom saslušanja dr. Anthonyja Faucija u Senatu bilo je nepoštivanje Ustava od strane članova odbora. Republikanski članovi odbora koji su ispitivali Faucija o njegovom vodstvu tijekom pandemije Covida-19 glasali su u četvrtak da se bivšeg visokog zdravstvenog dužnosnika proglasi krivim za nepoštivanje Kongresa zbog pozivanja na njegovo pravo na Peti amandman protiv samooptuživanja. Iako je malo vjerojatno da će puni Senat prikupiti 60 glasova potrebnih za prevladavanje filibustera i usvajanje rezolucije, glasanje odbora je cinična taktika prikazivanja Faucija kao negativca bez ikakve pravne osnove“, kaže za Bloomberg opinion Barbara McQuade, profesorica na University of Michigan Law School.

Suština Fauci problema u sudaru dvije različite pravne zaštite: predsjedničkog pomilovanja i prava da se ne svjedoči protiv sebe.

Ovo je slučaj bez presedana u američkom pravnom sistemu. Dakle, senatski odbor američkog Kongresa izglasao je da se dr. Anthony Fauci proglasi odgovornim za nepoštivanje Kongresa jer je odbio odgovarati na pitanja tokom saslušanja o njegovoj ulozi u odgovoru SAD-a na pandemiju COVID-19. Fauci se pozvao na Peti amandman američkog Ustava, koji štiti osobu od prisiljavanja da svjedoči protiv sebe.

Problem je, međutim, u tome što je Fauci u januaru 2025. dobio preventivno i bezuslovno pomilovanje od tadašnjeg predsjednika Joea Bidena. Pomilovanje obuhvata njegova federalna djela od 2014. do 19. januara 2025. Republikanci tvrde da zbog toga više nema razloga da se poziva na Peti amandman: ako je zaštićen od federalnog krivičnog gonjenja, argument je da njegovi odgovori ne mogu biti iskorišteni protiv njega.

Ali pravna situacija, kako to pokazuje NYT,  nije tako jednostavna. Sudska praksa o odnosu predsjedničkog pomilovanja i prava na šutnju vrlo je ograničena. Pomilovanje štiti samo od federalnog krivičnog gonjenja, dok Peti amandman može štititi osobu i od samoinkriminacije koja bi mogla dovesti do državnog krivičnog postupka. To je posebno važno jer su Florida, Alabama i Louisiana najavile vlastite istrage protiv Faucija.

Odbor sada može slučaj proslijediti federalnim tužiocima. Oni mogu zatražiti istragu pred velikom porotom i eventualno podići optužnicu za krivično nepoštivanje Kongresa. Riječ je o prekršaju za koji je moguća kazna do godinu dana zatvora i novčana kazna.

Ključno pitanje ipak neće biti samo da li je Fauci odbio Kongresu dati odgovore, već da li je imao ustavno pravo da to učini. Ako sud zaključi da je njegovo pozivanje na Peti amandman bilo zakonito, postupak bi mogao biti zaustavljen.

S druge strane, odluka da osoba kojoj je predsjednik dao pomilovanje ipak može biti prisiljena da svjedoči mogla bi stvoriti veoma značajan presedan za odnos između predsjedničke moći pomilovanja i ustavnog prava na šutnju.

Posljedice bi mogle biti mnogo šire od samog slučaja Fauci. Važno je, međutim, razlikovati ono što je već pravna posljedica od onoga što bi mogao biti presedan ako sudovi prihvate argumente protiv Faucija. Pravne posljedicu se svakako tumačenja Petog amandmana i pomilovanja predsjednika u SAD na buduće slučajeve, jer se američko pravo temelji na anglosaksonskom pravu (common law). Presedani imaju veliku ulogu u ovom pravu i sudske odluke iz ranijih slučajeva mogu biti obavezujuće za sudove u kasnijim, sličnim slučajevima (stare decisis).

Ako sud stane na stranu Faucija, potvrdit će se široko shvatanje Petog amandmana: osoba ne mora pomagati državi da izgradi slučaj protiv sebe samo zato što postoji predsjedničko pomilovanje za određeni period i određena djela.

Ako sud stane na stranu Kongresa, posljedice bi mogle biti mnogo veće. Otvorio bi se presedan prema kojem pomilovanje može značajno suziti mogućnost pozivanja na Peti amandman. To bi moglo promijeniti način na koji Kongres vodi istrage i kako svjedoci procjenjuju rizik od svjedočenja.

Odluke Kongresa u slučaju Fauci imaju implikacije i na nauku te javno zdravstvo. Ako se naučnici koji donose odluke tokom krize mogu godinama kasnije pozivati pred Kongresom kao potencijalni krivični akteri, to može proizvesti efekat zastrašivanja. Naučnici i javnozdravstveni stručnjaci mogli bi biti oprezniji u davanju preporuka tokom budućih epidemija, posebno kada su odluke nepopularne ili politički kontroverzne.

Problem nastaje kada se politička odgovornost počne poistovjećivati sa naučnom greškom ili drugačijim naučnim mišljenjem. Nauka napreduje upravo zato što se hipoteze mogu pokazati pogrešnim. Pogrešna procjena tokom neizvjesne pandemije nije automatski krivično djelo.

Ako zdravstveni stručnjaci zaključe da će svaka odluka tokom epidemije kasnije biti predmet političkog ili krivičnog progona, buduće institucije mogu postati sporije, defanzivnije i manje spremne da djeluju na osnovu nepotpunih podataka.

Nadalje, ovo može uplašiti i one koji su zaposleni u ektoru javnog zdravlja te smanjiti kapacitete ovih instutucija jer će manje ljudi željeti raditi u njima. Ovdje se potpuno zanemarije činjenica da nitije Fauci bio jedini asoba koja je odlučivali, niti je to slučaj u javnozdravstvenim institucijama gdje je odluka više stvar neke vrste konzilija sturčnjaka. Prosto-naprosto, Fauci je bio javno lice jedne institucije u jednom trenutku.

Pandemije zahtijevaju donošenje odluka prije nego što imamo savršene dokaze. Maske, vakcine, zatvaranje škola i druga ograničenja mogu se kasnije pokazati boljim ili lošijim nego što se prvobitno očekivalo. Ali odgovornost treba procjenjivati prema onome što je bilo poznato u trenutku donošenja odluke, a ne samo prema onome što znamo naknadno.

S druge strane, upravo zato što javnozdravstvene odluke mogu ograničiti prava miliona ljudi, mora postojati snažan sistem nadzora. Kongres, sudovi, nezavisne komisije i javnost moraju imati mogućnost da istraže šta se dogodilo.

Najveća opasnost je zato stvaranje lažne dileme: ili potpuna zaštita naučnika od političkog pritiska ili njihovo kažnjavanje za svaku kontroverznu odluku. Zdrav sistem mora imati treću mogućnost — snažnu, transparentnu i nezavisnu kontrolu, bez kriminalizacije same naučne procjene.

U širem smislu, slučaj Fauci mogao bi postati test ne samo za Peti amandman nego i za pitanje koliko demokratsko društvo može politizirati javnozdravstvene odluke prije nego što time počne ugrožavati vlastitu sposobnost da odgovori na sljedeću pandemiju.