Bill Gates nikad nikome dobar. Prvo su ga mrzili protivnici vakcinacije, a sad je napravio jedan blog post koji je jednostavno nemoguće ne prokomentarisati. Premda se neki moji prijatelji ne slažu i brane ga da je u pravu, ja ću samo reći – ovo je zaokret narativa za 180°. Ovo je i ulizivanje establišmentu, i defetizam i kukavičko ponašanje.

Izvrtanje izvrćenih riječi

Dakle, šta li je to Bill Gates rekao?

Rekao je, u svom blogu s naslovom „Tri teške istine o klimi” da „klimatska kriza neće uzrokovati ‘propast čovječanstva’ i pozvao je na preusmjeravanje fokusa na ‘poboljšanje života'”. U suštini, tvrdi da većina čovječanstva neće biti teško pogođena klimatskim promjenama (što prosto nije tačno, naročito ako uzmemo povećanje rizika od ekstremnih vremenskih prilika i uništavanje najproduktivnijih ekosistema), te je napravio lažnu dihotomiju između davanja sredstava za pomaganje ljudima i sredstava za borbu s klimatskim promjenama i smanjenje emisija.

Predsjednik SAD-a Donald Trump je odmah na svojoj mreži Truth social dao svoje tumačenje ovih Gatesovih riječi – da je Gates priznao kako su klimatske promjene prevara.

„JA (MI!) smo upravo pobijedili u Ratu protiv prijevare o klimatskim promjenama. Bill Gates je konačno priznao da je bio potpuno POGREŠAN po tom pitanju,“ napisao je Trump.

U intervjuu za Axios, Gates je rekao kako je ovo potpuna misinterpretacija njegovih riječi. Što ne znači da su njegove riječi zaista dobre, tačne, da je njegovo viđenje situacije jedino i da se moramo prema tome usmjeriti. To je samo jedno od mogućih viđenja i, moramo reći – nije dobro za čovječanstvo da mu se prikloni.

Da se razumijemo – sve što je tad napisao nije loše. Ima dobrih stvari poput njegovog spominjanja tehnologija za izradu čelika i cementa sa manje emisija i potrebe za podsticanjem inovacija. O odrastu (degrowth), odnosno smanjenju potrošnje, doduše ne govori. Govori i o tome da se broj smrti usljed ekstremnih vremenskih uslova smanjio. Odnosno, po uzoru na Factfullnes – da nam je bolje nego ikad. I daje sliku toga da će se čovječanstvo prilagoditi klimatskim promjenama usljed inovacija.

Gates zaboravlja utjecaj klimatskih promjena na ekosistem, pogotovo primarne, one najproduktivnije, kao što su šume i koraljni grebeni, a na kojima sve počiva. A nezajažljive potrebe društva za ograničenim resursima, baš i ne idu u prilog očuvanju prirode.

Čini se da Gates poručuje u ovom postu kako potrebe za pomaganjem ljudima ne mogu da idu paralelno sa ulaganjima u smanjenje emisija. I kao što rekoh, ni u primisli nema štednju i „prostiranje koliko ti je jorgan dugačak” po principima većini mrske filozofije degrowtha, odnosno odrasta. Koja je toliko mrska da se zaboravlja kao opcija.

Uzimanje novca sa tasa borbe s klimatskim promjenama neće donijeti neko veliko poboljšanje za druge fondove. Kao što uzimanje sa tasa međunarodne pomoći kao što je USAID nije učinilo da prosječni Amerikanac živi bolje. I da – trebamo spomenuti da sredstava, nezamislivih sredstava ima, ali su blokirana u rukama trilijardera.

Kakve ovo veze ima s libertarijanizmom i neoliberalizmom i enigmom zvanom slobodno tržište

Bill Gates je kroz svoju fondaciju dugo radio jedno – poklanjao je novac jer mu je to bila vrlina kojoj je težio i to ga je činilo sretnim. Tamo gdje je on htio, recimo za GAVI program vakcina i u borbu protiv malarije, što je doista plemenito. Ali istovremeno su drugi bogataši poklanjali svoj novac drugdje – u grupe koje se protive pravima žena na tjelesnu autonomiju, abortus, u grupe koje šire antinaučne stavove, rasizam i istorijski revizionizam te konzervativne think thankove. Samo jedan primjer toga je Koch institute.

To vam je tako u društvu u kojem nema oporezivanja bogatih i u kojem se na slogan Tax the rich ježe. Pa bogati daju sredstva za namjene koje njima samo odgovaraju. Uglavnom konzervativne agende pogubne po društvo.

E sad, neko će reć da je to što je Gates dijelio svoja sredstva tako i u te svrhe jako plemenito. Ali nije. Ovo je entelehija randijanskog junaka i vrline sebičnosti, objektivističke etike. Dakle u Ayn Rand etici – ako možemo govoriti o oksimoronu poput objektivističke etike, kada je etika ionako subjektivna, često kulturološki uvjetovana, vi se ne trebate žrtvovati. Žrtvovanje je izlišno, nego trebate stavljati sebe na prvo mjesto i svoju sreću. E sad ako vas čini sretnim da se žrtvujete, to je ok. Ali možete poklanjati svoj novac tamo gdje hoćete, u sve ono što vi poželite ili smatrate potrebnim. Kao što su to činili Soroš i Gates. I pri tome dobijati poreske olakšice.

Radi se o tome da je u neoliberalnom društvu upliv države minimalan i u idealnom društvu Ayn Rand, država postoji samo da bi zaštitila trgovinske odnose, transakcije, i brinula o bezbjednosti. Kako to izgleda, vidimo na primjeru nadzornog kapitalizma. Ova Ferengi doktrina sebičnosti, planetu i čovječanstvo i jeste dovela tamo gdje smo sad.

S druge strane, postoji mogućnost da država ima zakone koji oporezuju (pre)bogate i distribuiraju bogatstvo čineći da je društvo manje nejednako, hajmo reći liberalni socijalno-demokratski skandinavskog modela i demokratski socijalizam. Ovo neoliberali osporavaju, jer smatraju da se država igra s tuđim novcem, da je to otimačina i da nikad jedan čovjek ne može znati šta je nabolje učiniti. Oni tako vladu svode na jednog čovjeka. U pravednijim državama, novac iz budžeta se usmjerava na istraživanja, pa nauka i tehnologija ne ovise on riskantnim venture capital ulaganjima, u zdravstvo, školstvo, pomoć onima koji su imali manje sreće u životu, u infrastrukturu i tako dalje i tako bliže – dakle ne samo u socijalu, nego i u razvoj. Nije ostavljeno nekolicini bogatih da ulažu čak i u nemoralne svrhe ili zagovaranja. I o tome bi u pravednim vladama odlučivali ne pojedninci (niti jedan pojedinac ne zna sve) nego bi vlade donosile informisane odluke na osnovu mišljenja stručnjaka različitih profila i perspketiva i tako pokušala racionalno trošiti i usmjeravati resurse (što slobodno tržište i neoliberali, libertarijanci smatraju doslovno uvredom, bilo kakvo planiranje vlade, jer se po njima tržište samo reguliše, hau jes no, vidimo kako to ide).

Podcjenjivanje klimatske hitnosti i sistemskih efekata

Vratimo se na Gatesa. On u svom postu raspravlja sa slamnatim čovjekom kojeg je sam stvorio – praktično se iz njegovog teksta može pomisliti da su naučnici rekli kako će čovječanstvo nestati usljed klimatskih promjena što nije tačno i onda se jadni Gates bori sa tim argumentom. To je isto kao što su stvarali argument slamnatog čovjeka da će COVID-19 nestati kada se vakcišemo ili da ko je vakcinisan protiv COVID-19 neće dobiti bolest. Naučnici to nikad nisu rekli, a ja sam sama pisala kako će COVID-19 postati još jedna bolest koja će ostati sa nama. Bit logičke pogreške slamnatog čovjeka ilitivamga strašila jeste da vi izmislite argument koji nikad nije postojao i onda se tučete s njim.

Tako se Gates ovdje tuče s argumentom da će ljudska vrsta nestati usljed klimatskih promjena iako to nikad niko nije rekao. Ali ono što je rečeno jeste da će život za mnogo miliona ljudi postati teži. Da neće biti dovoljno vode, da će biti više razaranja, nedovoljno hrane, da će se bolesti više širiti i da će mnogo ljudi imigrirati tamo gdje su uslovi za život podnošljiviji ili općenito bolji.

Bill Gates je u svom tekstu napisao da će klimatske promjene najteže pogoditi siromašne ljude, ali da im one često neće biti najveća prijetnja. Po njemu, mnogo veći i dugotrajniji problemi za te ljude ostaju — siromaštvo i bolesti. „Ako se to razumije“, kaže Gates, „moguće je pametnije usmjeriti ograničene resurse tamo gdje mogu imati najveći učinak na zaštitu najugroženijih.”

Njegov stav, međutim, prilično se razlikuje od mišljenja generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Antónia Guterresa. On je u razgovoru za The Guardian i južnoamerički portal Sumaúma rekao da je vrijeme da „priznamo svoj neuspjeh“ u suočavanju s klimatskom krizom.

„Istina je da nismo uspjeli spriječiti porast temperature iznad 1,5 stepeni Celzijusa u narednim godinama. A prelazak te granice donosi razorne posljedice,“ rekao je Guterres, upozoravajući na moguće prelomne tačke — poput propadanja Amazona, topljenja Grenlanda i zapadne Antarktike, te uništenja koraljnih grebena.

Smanjenje emisija se neće desiti tek tako lako – pukim inovacijama na inovaciju i inovacijama samo radi inovacija. Jer neke inovacije traže nove resurse, koje gole i bose zemlje, osnosno njihovi političari – oligarsi lako prodaju za osobni spas. Jedino rješenje je nepopularna reciklaža resursa, uključujući po mogućnosti i reciklažu ugljičnog dioksida te smanjenje želja i potreba, štednja – odrast. Do paljenja te sijalice i opšte epifanije ima mnogo pure da se pojede. A jedan od velikih donora za izgradnju Balske dvorane u Bijeloj Kući i poticanje rušenja Istočnog krila ovog zdanja, upravo su Microsoft i Bill Gates. Ostali su Lockheed Martin (proizvođač aviona, ali i raketa tj. oružja), Amazon – Jeff Bezos, uvijek elitistički okrenut Apple i, pogodite, svevideći nadzorni organ, Palantir, te niz privatnih donora. Kapitalisti jedno pričaju, drugo rade, treće sanjaju. Osim Palantira i njegovih CEOs, oni neskriveno mrze čovječanstvo i  humanizam.

 

Naučnici su kritikovali ove stavove Billa Gatesa, kao što je slučaj u članku Guardiana.

Naslovna ilustracija je urađena pomoću alata GAI, dok je tekst 100% ljudski.