Antibiotici su revolucionirali modernu medicinu i bili su odlično sredstvo u borbi protiv infekcija. Međutim, njihova prekomjerna upotreba i zloupotreba u različitim ljudskim aktivnostima kao što su zdravstvena zaštita, proizvodnja hrane i poljoprivreda dovela je do globalne otpornosti na antimikrobne lijekove (antimikrobna rezistencija ili AMR). Svjetska zdravstvena organizacija (SZO, World Health Organization/WHO) prepoznaje AMR kao kritičnu globalnu prijetnju javnom zdravlju, koja uzrokuje procijenjenih pet miliona smrtnih slučajeva godišnje u cijelom svijetu, od čega više od pola miliona u evropskoj regiji SZO. Jedan od pet smrtnih slučajeva su djeca.

Antimikrobna rezistencija: koje su to najrizičnije bakterije

Otpornost na antibiotike može se pojaviti u bilo kojoj zemlji i može pogoditi svakoga, bez obzira na dob i spol. Sa trenutnim scenarijem, AMR je jedna od neprevaziđenih prijetnji ne samo globalnom zdravlju već i sigurnosti hrane.

Globalni pokretači AMR-a uključuju prekomjernu upotrebu antibiotika kod ljudi i životinja, pogrešnu upotrebu antibiotika, suboptimalne terapijske doze, neodgovarajuće odlaganje antimikrobnih sredstava i korištenje antibiotika u poljoprivredi, akvakulturi i kod goveda kao profilakse i promotora rasta u komercijalne svrhe. Ovi faktori mogu kontaminirati rijeke, potoke, podzemne vode i tlo“, naglasili su iz SZO ureda za BiH u odgovorima za Nauka govori.

Svjetska zdravstvena organizacija objavila je listu patogena koji predstavljaju najveći rizik za ljude zbog svoje otpornosti na antibiotike. Ovi patogeni označeni su akronimom ESKAPE, što uključuje Enterococcus faecium, Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa i vrste Enterobacter. Ovi patogeni predstavljaju najviši status prijetnje za ljude.

Protokoli za upotrebu antibiotika postoje, ali se mnogi prave kao da nisu čuli za njih

Ljekari često prepisuju previše antibiotika gdje nije potrebno, dok istovremeno postoje slučajevi kada pacijenti teško dolaze do antibiotika zbog strogoće smanjenja rizika od AMR. Protokoli za određivanje terapije uključuju ispravnu identifikaciju vrste antibiotika i trajanje uzimanja, te izradu antibiograma kako bi se izbjeglo prekasno dobijanje potrebnog antibiotika. WHO pruža izvještaje, smjernice i priručnike za pravilno propisivanje antibiotika zasnovane na provjerenim dokazima, koji su uvijek na raspolaganju.

Moramo biti svjesni da velika determinanta u pogrešnoj ili prevelikoj upotrebi antibiotika ima sredinu, što se ogleda u lakoći pristupa, društvenim očekivanjima i, uopštenije, kulturnoj praksi. Odgovornost za rezistenciju na antibiotike dijeli cijelo društvo, ali je naglašena uloga državnih aktera i zdravstvenih radnika, kao i proizvođača hrane”, odgovorili su za Nauka govori iz SZO ureda u BiH.

Zdravstveni sistemi širom svijeta razvijaju i koriste protokole liječenja na različitim nivoima zdravstvene zaštite. Protokoli pružaju okvir zdravstvenim profesionalcima za propisivanje terapije, uključujući antibiotike. Važna je primjena adekvatnih restrikcija na antibiotike, kako ne bi bili korišteni u prevelikoj mjeri.

WHO ima nekoliko priručnika i uputa namijenjenih praktičarima o ispravnom propisivanju antibiotika zasnovanih na provjerenim dokazima, koji su uvijek na raspolaganju.

Nadzor u FBiH i RS

Federacija BiH, kako su objasnili iz SZO ureda, učestvuje u nadzoru nad AMR kroz CAESAR (Central Asian and European Surveillance of Antimicrobial Resistance) mrežu u evropskom regionu i na globalnom nivou kroz GLASS (Global Antimicrobial Resistance and Use Surveillance System) mrežu. Ovaj nadzor se vrši kroz sistem od sedam bolnica i kliničkih centara u FBiH. Republika Srpska također učestvuje u nadzoru nad AMR kroz iste mreže, kroz sistem od šest bolnica i kliničkih centara. Proces nadzora AMR u BiH je u toku.

Rizik od AMR u BiH je značajan, kao i u ostatku svijeta. Procjene pokazuju da, bez adekvatnih mjera za kontrolu i prevenciju, antimikrobna rezistencija može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema i povećanja smrtnosti usljed infekcija koje se više ne mogu liječiti standardnim antibioticima.