Tiranosaurus rex, jedan od najvećih predatora koji su hodali Zemljom, imao je tjelesnu temperaturu od oko 36 stepeni Celzijusa – gotovo identičnu temperaturi čovjeka. Do ovog podatka prvi put su došli naučnici sa Univerziteta Kalifornija u Los Angelesu (UCLA), analizirajući zubnu caklinu fosiliziranog T. rexa.
Rezultati, objavljeni 16. septembra u časopisu Science Advances, daju novi podatak o tome kako je ovaj dinosaur funkcionisao i kakvo je bilo njegovo mjesto u evoluciji između drevnih reptila i današnjih ptica.
Iako je T. rex bio reptil koji je polagao jaja i imao ljuskavu kožu, njegova tjelesna temperatura bila je mnogo viša od temperature savremenih hladnokrvnih reptila, koji se uglavnom kreće između 28 i 30 stepeni. Istovremeno, bila je nešto niža od temperature današnjih ptica, koja često iznosi 40–43 stepena.
No ovo je dokaz da je T. rex zaista bio moćan i brz grabežljivac, uprkos masivnom tijelu, jer je ima dovoljno jak metabolizam. Inače dogo vremena se smatralo da su dinosauru, uključujući tiranosaure, bili hladnokrvni kao današnji gmazovi te da su morali da se kreću oko toplih izvora i močvara te da su bili tromi.
Inače za T. rexa se smatra da je bio jedan od dinosaura koji su imali krljušti, a ne perje, sa možda minimalnim tragovima nečeg nalik na perje, možda kod juvenilnih primjeraka.
Kako su naučnici „izmjerili“ temperaturu dinosaurusa?
Ključ je u svojevrsnom geološkom termometru – hemijskom zapisu koji je ostao sačuvan u fosilu. U zubnoj caklini nalaze se rijetki izotopi ugljika i kisika koji mogu formirati međusobne veze. Broj tih veza zavisi od temperature: na nižim temperaturama formira ih se više, a na višim manje.
Mjerenjem odnosa ovih izotopa naučnici mogu rekonstruisati temperaturu pri kojoj je mineralni dio zuba nastao. Zato se ova metoda naziva „geološkim termometrom“ – temperatura se ne očitava direktno, već se zaključuje iz hemijskog zapisa sačuvanog u stijeni ili fosilu.
Posebna vrijednost zubne cakline je u tome što je izuzetno stabilna. Za razliku od kostiju, koje se tokom života neprestano razgrađuju i obnavljaju, kristalna struktura cakline mnogo bolje odolijeva hemijskim promjenama tokom miliona godina.
UCLA tim je ovu metodu razvijao više od deset godina, a količinu fosilnog materijala potrebnog za analizu uspio je smanjiti za oko 90 posto. To je omogućilo da Prirodnjački muzej okruga Los Angeles ustupi dijelove dva zuba primjerka T. rexa poznatog kao Thomas.
Temperatura od 36 stepeni dodatno podržava ideju da je T. rex bio toplokrvna, odnosno metabolički aktivna životinja. Takav dinosaur nije morao zavisiti od zagrijavanja tijela na Suncu poput današnjih hladnokrvnih reptila. Mogao je održavati relativno stabilnu tjelesnu temperaturu, aktivno se kretati i loviti ili tražiti strvinu.
Ovaj podatak pomaže i u razumijevanju njegove rasprostranjenosti. Fosili T. rexa pronađeni su čak na području današnje Aljaske, gdje bi hladnije zime predstavljale ozbiljan problem za hladnokrvne reptile. Naučnici sada mogu kombinovati izmjerenu tjelesnu temperaturu sa klimatskim modelima i rekonstruisati područja Sjeverne Amerike u kojima je T. rex mogao preživjeti prije oko 66 miliona godina.
To je još jedan dokaz da se T. rex, uprkos svom reptilskom izgledu, po fiziologiji već značajno približio grupi kojoj danas pripadaju njegove evolucijske potomke – ptice.
Napomena: naslovna slika je komcbinacija fotografije lobanje T.rexa iz Prirodnjačkog muzeja u Seattlu (Jelena Kalinić) i AI rekonstrukcije
