• Tinte za tetoviranje nisu biološki inertne: Pigmenti, često razvijeni za industrijsku upotrebu, mogu sadržavati teške metale, azo-boje i druge spojeve koji u tijelu stupaju u interakciju s imunološkim sistemom, potiču upalne reakcije i pod određenim uslovima se razgrađuju u potencijalno toksične supstance.

  • Imunološki odgovor čini tetovaže trajnim, ali nosi rizike: Tijelo pigment prepoznaje kao strano tijelo koje ne može u potpunosti ukloniti, pa dolazi do hronične aktivacije imunoloških ćelija, granuloma i dugotrajne upale, naročito kod crvenih i obojenih pigmenata. Tetovaže mijenjaju aktivnost imunološkog sistema.

Istraživanje objavljeno u septembru 2025. pokazalo je da pigmenti koji se često koriste u tetovažama mogu utjecati na aktivnost imunološkog sistema, potaknuti upalu, pa čak smanjiti efikasnost određenih vakcina. Istraživači su utvrdili da tintu za tetovaže preuzimaju ćelije imunološkog sistema u koži. Kada te ćelije odumru, one oslobađaju signale koji održavaju imunološki sistem aktiviranim, što dovodi do upale u obližnjim limfnim čvorovima i do dva mjeseca.

Rezultati također ukazuju na to da, pod određenim uslovima, pigmenti iz tetovaža mogu ometati imunološko signaliziranje – hemijski sistem komunikacije kojim imune ćelije usklađuju odgovore na infekcije ili vakcinaciju.

Upute Crvenog krsta kažu kako osobe kod kojih nije prošlo 6 mjeseci od probadanja tijela i kože (pirsing), tetoviranja ili pojedinih hirurških intervencija i transfuzije krvi ne mogu dati krv.

Studija sa Lund univerziteta iz Švedske, objavljena u novembru 2025. pokazala je kako osobe s tetovažama imaju 29% veći rizik od razvoja melanoma u poređenju s osobama bez tetovaža. Povećanje rizika bilo je najizraženije kod onih koji imaju tetovaže duže od deset godina, iako je broj ispitanika u toj grupi bio manji, pa ove rezultate treba tumačiti s oprezom. Kada je riječ o planocelularnom karcinomu kože, tetovaže, prema ovoj studiji, nisu pokazale nikakav utjecaj. Rezultati su bili dosljedni kroz različite analize, što sugeriše da ne postoji povezanost između tetovaža i ove vrste raka kože.

Kako nastaju tetovaže?

Sam proces tetoviranja uključuje ubrizgavanje tinte duboko u dermis. Imuni sistem pigmente prepoznaje kao strano tijelo i pokušava ih ukloniti, ali budući da su čestice prevelike, one ostaju zarobljene u ćelijama kože, što tetovažu čini trajnom. Najčešći zdravstveni problemi povezani s tetovažama su alergijske i upalne reakcije, naročito kod crvenih pigmenata, koje mogu uključivati svrab, otok i granulome. Ove reakcije se mogu javiti mjesecima ili godinama kasnije.

Kada tinta za tetoviranje jednom uđe u tijelo, ona ne ostaje pasivna ispod kože. Naprotiv, pigmenti koje unosimo tetovažom stupaju u složenu interakciju s imunološkim sistemom, na načine koje nauka tek počinje razumijevati. Iako se tetovaže uglavnom smatraju sigurnima, sve više istraživanja pokazuje da tinte nisu biološki neutralne i da je njihov utjecaj na organizam dugoročan. Zapravo u organizmu osobe koja ima tetovaže odvija se borba između ćelija imunološkog sistema, poput makrofaga i tinte. Tinta, da bi tetovaža trajala, mora biti ubrizgana u dublje slojeve kože – u dermis, jer je epidermis sloj koji stalno proizvodi nove ćelije, a stare odumiru i otpadaju. Kada prođe prvi talas reakcija nakon tetovaže – otok, bol, tinta zapravo ostaje zarobljena u vašem dermisu – makrofagi pokušavaju da ovo strano tijelo drže tako da ne odlazi dalje po organizmu gutajući čestice tinte. Gotovo kao Hold the Door Hodor u Igri prijestola. Tinta bukvalno postaje dio vašeg imunološkog sistema.

Međutim, ni ovo nije u beskonačnost – makrofagi umiru i neke čestice tinte pobjegnu iz njih. Tako tetovaže počinju da blijede, budu manje oštre. No mnogo gora stvar je to što sada te čestice tinte putuju vašim krvnim sudovima i mogu dospjeti u limfne čvorove.

Ključno pitanje danas više nije da li tetovaže unose strane supstance u organizam, već koliko su te supstance potencijalno toksične i kakve dugoročne posljedice mogu imati po zdravlje.

Sigurnost sastojaka tinta za tetovaže i samog procesa

Tinte za tetoviranje su hemijski kompleksne mješavine. Sastoje se od pigmenata koji daju boju, tečnih nosača koji omogućavaju ravnomjernu raspodjelu, konzervansa koji sprečavaju rast mikroorganizama i različitih nečistoća. Problem je što su mnogi pigmenti prvobitno razvijeni za industrijsku upotrebu – za auto-lakove, plastiku ili tonere za štampače – a ne za ubrizgavanje u ljudsku kožu.

U nekim tintama pronađeni su tragovi teških metala poput nikla, hroma, kobalta, a ponekad i olova. Ovi metali mogu biti toksični i poznati su kao okidači alergijskih reakcija i imunološke preosjetljivosti. Osim toga, tinte mogu sadržavati organske spojeve poput azo-boja i policikličnih aromatskih ugljikovodika (PAH). Azo-boje se, pod utjecajem sunčeve svjetlosti ili tokom laserskog uklanjanja tetovaža, mogu razgraditi u aromatske amine, supstance povezane s rakom i oštećenjem DNK u laboratorijskim studijama. PAH spojevi, česti u crnim tintama, nastaju pri nepotpunom sagorijevanju i neki od njih su kancerogeni.

Tetoviranje nosi i rizik od infekcija ako higijenski uslovi nisu adekvatni. Procjena dugoročnih rizika dodatno je otežana slabom regulacijom: u mnogim zemljama tinte su znatno slabije kontrolisane nego kozmetika ili medicinski proizvodi. Neka istraživanja sugeriraju da osobe s tetovažama imaju povećan rizik od melanoma, dok za planocelularni karcinom kože nije pronađena povezanost, ali ovi rezultati zahtijevaju oprezno tumačenje.

Reference:

  1. A. Capucetti, J. Falivene, C. Pizzichetti, I. Latino, L. Mazzucchelli, V. Schacht, U. Hauri, A. Raimondi, T. Virgilio, A. Pulfer, S. Mosole, L. Grau-Roma, W. Bäumler, M. Palus, L. Renner, D. Ruzek, G. Goldman Levy, M. Foerster, K. Chahine, & S.F. Gonzalez, Tattoo ink induces inflammation in the draining lymph node and alters the immune response to vaccination, Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 122 (48) e2510392122, https://doi.org/10.1073/pnas.2510392122 (2025).

  2. Rietz Liljedahl, E., Nielsen, K., Engfeldt, M. et al. Does tattoo exposure increase the risk of cutaneous melanoma? A population-based case-control study. Eur J Epidemiol 40, 1441–1453 (2025). https://doi.org/10.1007/s10654-025-01326-6