- Imunološki sistem je složen sistem organa, tkiva, ćelija i molekula koji štiti tijelo od patogena (virusi, bakterije, paraziti – ono što izaziva bolest) i stranih supstanci. Glavni dijelovi uključuju limfoidne organe poput slezene i limfnih čvorova, kao i ćelije bijele krvne loze.
- T i B limfociti su specijalizovane bijele krvne ćelije koje igraju ključnu ulogu u imunološkom odgovoru. T limfociti, ili T-ćelije, prepoznaju i uništavaju zaražene ćelije i tumore, dok B limfociti, ili B-ćelije, mogu da se pretvore u plazma ćelije koje proizvode antitijela koja neutralizuju viruse i bakterije.
- Kroz složen procese poput antigen-prezentacije, aktivacije i proliferacije, T i B limfociti uspostavljaju specifičan imunološki odgovor, stvarajući imunološku memoriju koja omogućava brži odgovor na ponovnu izloženost istom patogenu. Ova koordinacija između različitih komponenti imunološkog sistema omogućava tijelu da se učinkovito bori protiv infekcija i bolesti.
Svake sekunde, vaš organizam je u opasnosti. Od infekcija nas prilično štiti koža, te disajni organi, kao i veoma niska pH vrijednost u želucu. Međutim, kada bismo imali samo ovu zaštitu, ne bismo dugo poživjeli, osim da nam naprave balon u kojem ćemo živjeti u strogo kontrolisanim sterilnim uslovima.
Hmmm… objasniti imunološki sistem u samo jednom postu? Radi se o jednom od težih predmeta na studijama biologije i primijenjene biologije. Da probamo. Skoncentrišimo se samo na adaptivni (stečeni) imuni odgovor, koji se razvio kod kičmenjaka, a koji ne samo da razara uzročnika, nego ga i pamti.
Ok, s jedne strane imamo antigen, a sa druge antitijela. Antigen je bilo šta što može pokrenuti imuni odgovor – čestica prašine, polen, virus, bakterija. To je ono na šta reaguje imuni sistem, tako što na kraju stvara antitijela – visokospecifične proteine koje jednim imenom zovemo imunoglobulini (a kojih, zapravo, ima nekoliko tipova). Suštinski, antitijelo razlaže antigen tako što se veže za specifično mjesto na antigenu, po principu ključ-brava:
 Shema izgleda antitijela |
Eh sad, odakle organizmu antitijela?
To je trenutak da se vratimo malo na urođeni imuni sistem – na stanice (ponajviše određene stanice krvi) i vidimo šta sve tu ima. Mislim da svi već znate da to ima neke veze sa bijelim krvnim zrncima – leukocitima, jer se nešto i spominjalo po školama. Međutim, leukociti nisu jedna monolitna, uniformna grupa stanica – postoje oni koje pod mikroskopom i nakon bojenja vidimo kao stanice pune nekih tačkica – granula i oni leukociti koji tih granula nemaju. Ove sa granulama nazivamo granulirani i, prema načinu bojenja – da li više vole boje sa niskom ili višom pH vrijednošću ili su, pak neutralni, mi te granulirane stanice nazivamo eozinofili, bazofili i neutrofili. Stanice koje nemaju granule su ili monociti (postaju makrofagi, tj. “veliki ždrerači” – jedu uljeze) ili su limfociti. To sve skupa izgleda ovako:
 |
| Izvor: Wikipedia/Wikimedia commons By BruceBlaus |
Za ovo o čemu pričamo, zaboravite eozinofile, neutrofile, bazofile i monocite. Sad nam trebaju limfociti.
Zapravo, ni limfociti nisu jednolika grupa stanica. Njih dijelimo na T i B limfocite te na helper i natural killer stanice. Pitate se što T i B? Jedno od boljih pitanja koje možete postaviti u okviru ove problematike. Vidite, postoji nekoliko organa koji, međusobno povezani, stvaraju imunološki odbrambeni odgovor. Tačnije, stvaraju stanice imunološkog odgovora. To su timus, slezena, limfni čvorovi i koštana srž. B-limfociti nastaju u koštanoj srži (bone marrow), a T-limfociti u timusu.
Inače, timus je vrlo zanimljiv organ – najveći je u djetinjstvu, a zatim u pubertetu polako atrofira i biva zamijenjen masnim tkivom. Zapravo, zbog ovoga, najveća proizvodnja T-limfocita i najveće diferencijacija T-limfocita jeste u djetinjstvu.
T limfociti se dijele u dvije podvrste, CD4 + i CD8 + stanice. CD4 + su pomoćne T ćelije/stanice (“helper” T cells) koje pomažu aktivnost drugih imunoloških stanica oslobađanjem citokina. Citokini utječu na sazrijevanje B limfocita, koji postaju plazma stanice i stvaraju antitijela. CD8+ su citotoksične T stanice (“killer”) koje ubijaju inficirane stanice.
Sad malo da ostavimo i T – limfocite i pozabavimo se B – limfocitima. B- limfociti su oni koji prozivode antitijela. I to ne uvijek, samo kada su aktivirani. Sazrijevanje B-limfocita se odvija u koštanoj srži, ali se njihova aktivacija dešava u limfnim čvorovima. I zapravo ne proizvode antitijela, te zaštitne proteine imunoglobulene B-limfociti nego jedna vrsta ćelija koja nastaje od B-limfocita, a zovu se plazma ćelije. Po potrebi (čitati: ukoliko dođe do infekcije), B limfociti se diferenciraju u mrvu drugačije ćelije, u spomenute plazma ćelije, a one su te koje imaju sposobnost proizvodnje antitijela. B limfociti koji nisu diferencirane se nazivaju “naivni B limfociti”, jer nisu imali kontakt s antigenom. Odnosno, “nevini” su.
Na staničnoj membrani B-limfocita nalazi se specifičan kompleks receptora, BCR (B-cell receptors), koji ima sposobnost da na sebe veže specifično antitijelo. Aktiviranje B-limfocita se (najčešće) odbija preko T-limfocita, tako što T-limfociti “predoče” B-limfocitima antigen, a antigen može biti čitav virus ili bakterija ili određeni specifični dio virusa/bakterije. Te T-limfocite nazivamo “pomoćnici” (T-helper). Preko niza proteina (CD40L i citokina), T-limfociti stimulišu proliferaciju B-limfocita. Tada se u B-limfocitima dešavaju dvije stvari – jedna je intenzivna biosinteza imunoglobulina (antitijela, obično su to imunoglobulini klase M, IgM) i dioba stanica koje će također proizvoditi antitijela.
Međutim nakon borbe sa antigenom, neke stanice umiru, kako ne bi načinile previše štete organizmu. Ipak, dosta B-limfocita preživi, uspava se, ali “pamti” antigen tj. pamti 3D strukturu čestice koja je napala organizam i ti B-limfociti mogu stvarati imunoglobuline koji su specifični za taj antigen, ako se antigen ponovo pojavi u organizmu. Međutim, tada cijeli proces ide malo drugačije – nema posredovanja T-limfocita. Ipak, ovdje ću napomenuti kako postoje i memory T-helper stanice, koje također pamte antigen.
Vakcine ništa ne imitiraju. Vakcine samo stimuliraju prirodni odgovor organizma. Zapravo, vakcinom mi “pokažemo” patogen našim B-limfocitima u kontrolisanim uslovima (živi oslabljeni uzročnik ili neki njegov dio) te B-limfociti mogu proizvesti antitijela prije nego što dođe do zaraze.
Ovaj tekst je update teksta iz 2017. objavljenog na Nauka govori ex Quantum of Scinece
izvori vector images: www.flaticon.com
Za kraj, jedan divan YT kanal, sa sjajnim videima:
