U ljeto 2012. godine, ako ćemo biti precizni 4. jula 2012, naučni svijet tresao se od uzbuđenja. Nakon decenija i decenija istraživanja, eksperimenti u CERN-u, na njegovom CMS-u (što je skraćenica od Kompaktni mionski solenoid – Compact muon solenoid) konačno su otkrili eluzivnu, tajanstvenu česticu koju je Peter Higgs predvidio gotovo 50 godina ranije. Higgsov bozon, kako je naučna zajednica nazvala ovu česticu, bio je ključni dio Standardnog modela fizike čestica, ali njegovo otkriće nije bilo samo važno zbog svoje naučne važnosti – bilo je to priznanje genijalnosti i vizije čovjeka koji je u osnovi promijenio naše razumijevanje svemira.
Peter Higgs rođen je 29. maja 1929. u Newcastle upon Tyne, Velika Britanija. Njegova rana strast prema fizici vodila ga je na put koji će oblikovati savremenu fiziku. Nakon diplomiranja na King’s Collegeu u Londonu, Higgs je stekao doktorat na Bristolu 1954. godine. Ubrzo je započeo istraživanje koje će postati njegov životni rad.
Ključni trenutak u karijeri Petera Higgsa bio je 1964. godine, kada je objavio rad koji je promijenio sve. U tom članku, Higgs je postavio temelje za teoriju koja je predvidjela postojanje čestice koja će kasnije biti nazvana Higgsov bozon. Ova teorija objašnjava kako čestice stječu svoju masu putem interakcije s „Higgsovim poljem”, koje je prisutno posvuda u svemiru.
Higgs je predložio da slomljena simetrija u elektroslaboj teoriji može objasniti porijeklo mase elementarnih čestica, a posebno W i Z bozona. Ovaj takozvani Higgsov mehanizam, koji su osim Higgsa predložili i neki drugi fizičari otprilike u isto vrijeme, predviđa postojanje nove čestice, Higgsovog bozona, čije otkriće postaje jedan od velikih ciljeva fizike.
Higgsov mehanizam je teorijski koncept u fizici čestica koji predlaže postojanje Higgsovog polja, koje ispunjava cijeli svemir. Prema ovoj teoriji, čestice interagiraju s Higgsovim poljem i stječu masu putem te interakcije. Kada čestice prolaze kroz Higgsovo polje, ono ih usporava, što rezultira njihovom masom. Analogija koja se često koristi jest kao da čestice prolaze kroz „sirup” – što je veća interakcija s poljem, to je veća masa čestice. Ključni aspekt Higgsovog mehanizma jest slomljena simetrija u elektroslaboj teoriji, koja objašnjava zašto neke čestice poput W i Z bozona imaju masu, dok druge, poput fotona, nemaju. Ovaj mehanizam predviđa postojanje Higgsovog bozona, čija je potvrda ključna za potpuno razumijevanje osnovnih gradivnih blokova svemira.
Inače, upravo je CERN bio zaslužan ne samo za detekciju Higgsovog bozona, nego i za detekciju W i Z bozona. W i Z bozoni su detektovani 1983. a Carlo Rubia je podijelio Nobelovu nagradu za fiziku 1984. sa Simonom van der Meerom za to otkriće puno prije Petera Higgsa, koji je svog Nobela podijelio 2013. s belgijskim fizičarem Françoisom Englertom. U detekcije sva tri bozona bio je uključen i hrvatsko-francuski fizičar Daniel Denegri. Poslije će Denegri pričati kako je kupio kuću za odmor na Braču baš od novca od Nobelove nagrade kojom ga je, kao saradnika, počastio Rubia.
Higgsov bozon iz teoretskog rada Petera Higgsa nije bio samo apstraktna ideja iz teorije. Da bi se potvrdilo njegovo postojanje, potrebni su eksperimenti koji su odgovarali golemim izazovima. Upravo su ti eksperimenti provedeni u CERN-u kroz Veliki hadronski sudarač (LHC). Godine 2012., naučnici su objavili snažne dokaze koji potvrđuju postojanje Higgsovog bozona, što je izazvalo val uzbuđenja i slavlja u znanstvenoj zajednici diljem svijeta.
Otkriće Higgsovog bozona bilo je ključno ne samo zbog potvrde teorijskih predviđanja, već i zbog dubljeg razumijevanja fundamentalne prirode svemira. Higgsov bozon igra ključnu ulogu u našem razumijevanju kako su formirane sve čestice u svemiru i kako interagiraju jedna s drugom. Ovu česticu je fizičar Leon Lederman nazvao u svojoj knjizi i Božja čestica (God’s Particle), navodno ne smijevši napisati prokleta čestica (Goddamn particle). Ovaj naziv se vuče i danas i ljudi često pogrešno misle da je ova čestica odgovorna za svu masu. Nije – odgovorna je samo za masu elementarnih čestica.
Peter Higgs, iako je doživio svjetsku slavu zbog svog rada, ostao je skroman i fokusiran na naučno istraživanje. Nakon otkrića, dobio je niz priznanja, a osim Nobelove nagradu za fiziku, tu su i Rutherfordova medalja, Diracova medalja, Nagrada Princeze od Asturiasa.
Uprkos svemu, Higgs nije bio samo suhi naučnik; bio je i zagovornik ulaganja u istraživanje i obrazovanje. Njegova strast prema znanju i istraživanju ostavila je trajan pečat ne samo na polju fizike, već i na načinu na koji gledamo na svijet oko sebe.
Danas, Higgsov bozon i dalje ostaje fokus intenzivnih istraživanja u fizici čestica. Njegovo otkriće otvorilo je nova vrata u razumijevanju osnovnih gradivnih blokova svemira i mogućnosti koje se pružaju za daljnje istraživanje. Peter Higgs, sa svojom vizijom i istrajnošću, ostaje simbolom inspiracije za buduće generacije naučnika širom svijeta.
Nije volio naziv Božija čestica.
„Nisam vjernik. Neki ljudi miješaju nauku i teologiju. Tvrdi se da ono što se dogodilo u CERN-u dokazuje postojanje Boga. Crkva u Španiji također je kriva što koristi to ime kao dokaz za ono što žele dokazati. To pojačava zbunjenost u glavama ljudi koji već razmišljaju na zbunjen način. Ako vjeruju u priču o stvaranju u sedam dana, jesu li inteligentni?” kazao je 2013. za Guardian.
Peter Higgs nije samo naučnik; on je pionir čiji su rad i otkriće oblikovali savremenu fiziku. Njegovo ime će zauvijek ostati vezano uz jedno od najznačajnijih otkrića u fizici, podsjećajući nas na važnost strasti, istraživanja i upornosti u potrazi za znanjem.
Preminuo je 8. aprila 2024. u 94. godini u Edinburghu.
Ovaj članak je nastao uz podršku: