Upoznajte virdžinijski hrast, kultno drvo Amerike.
Za nas koji ne živimo negdje na američkom jugu, ovo drvo je ipak odnekud poznato. Sigurno ste ga vidjeli u mnoštvu filmova i serija koji se odvijaju u državama juga SAD. Recimo, sigurna sam da ste ga vidjeli u Django unchained, u prvoj sezoni True Detective, gdje je radnja smještena u saveznu državu Luizijana, zatim u filmu The Beguiled. Vrlo vjerovatno i da se javlja u kadrovima Gone with the wind, ali ne smijem tačno tvrditi.

Ako se sjećate ogromnih stabala koja pružaju debeli hlad, ali istovremeno djeluju pomalo jezovito i sablasno, kao neka začarana šuma, kao da u njima ima nešto voodoo, a sa grana padaju ogromni bokori bjeličastih niti? Da li ste se ikad zapitali kakva su to stabla?

Radi se o vrsti hrasta, Quercus virginiana, virdžinijskom hrastu, koji je autohton i karakterističan upravo za jug Sjedinjenih država. Njegov habitat počinje od područja jugoistoka savezne države Virdžinija, preko Sjeverne i Južne Karoline, na jugu se prostire do Džordžije i Floride, na zapadu ga ima u Misuriju, Luizijani, pa i u nekim dijelovima Teksasa.

Quercus virginiana je nacionalno stablo države Džordžija.

Ovo je vazdazeleno drvo, odnosno lišće mu ne otpada ujesen, baš kao što je o slučaj i sa našim hrastom česminom, Quercus ilex. Ova stabla mogu narasti i oko 20 m, nekad i više, a grane prvo rastu horizontalno, da bi se kasnije opet digle uvis, što dovodi do formiranje neobičnih krošnji. Autotoni Amerikanci su često znali vezivati mlado granje i izdanke ovog drveća koje bi tako sapeto formiralo određen pravac rasta. Činili su to kako bi im drveće poslužilo kasnije kao orijentir.

Ono što često vidimo na ovim stablima nisu cvjetovi. Naime, ova vrsta cvjeta, muški i ženski cvjetovi se razlikuju, ali nisu naročito ugledni. Ono što visi s grana su određene vrste epifita,  biljaka koje rastu na drugim biljkama, koristeći ih kao potporu. Najčešće je to španska mahovina, Tillandsia usneoides i Tillandsia recurvata. Međutim, niti jedna od ovih biljaka nisu mahovine, kako bi se pogrešno dalo zaključiti. Radi se o cvjetnicama (mahovine nisu cvjetnice). Ova biljka podsjeća na lišajeve koje kod nas možemo vidjeti na stablima ukoliko rastu na jako čistom području, ali nisu lišajevi. Upravo postojanje ovih epifita virdžinijanskim hrastovima daje taj specifični, kultni, ali i pomalo jezovit  izgled.

Ovo drveće je u stanju preživjeti i požare, pa čak i iz spaljenih stabala na vrhovima grana mogu potjerati mladi izdanci. Također, samo drveće štiti područje od vatre tako što drveće ima tako jake krošnje koje zaklanjaju svjetlost i ne dozvoljavaju razvoj šiblja i drugog lako zapaljivog rastinja. Aleje i šume virdžinijskog hrasta pružaju i dobar hlad. Također, ova vrsta dobro odolijeva i poplavama, koje nisu rijetke u ovom području, ali i uraganima. Zbog svoje izdržljivosti, drvo ove vrste se upotrebljavalo u izradi brodova.

Ova vrsta je važna u ekosistemu ovog područja SAD – šume i uopšte stabla pružaju skrovište mnogim vrstama, a žir virdžinijanskog hrasta im je hrana.

Scena iz filma Django Unchained s karakterističnim stablima američkog juga