Antibiotici su hemijska jedinjenja koja ubijaju bakterije ili zaustavljaju njihov rast i reprodukciju, a u liječenju se koriste već preko 70 godina. Otkriće penicilina, a zatim i usavršavanje njemu srodnih jedinjenja bila je velika pobjeda medicine. Međutim, neke bakterije prežive terapiju antibioticima, razviju imunost, postanu tzv. „superbakterije“ i ta se osobina prenosi na druge bakterije pomoću nekoliko mehanizama. Ovo se naziva rezistencija na antibiotike, antibiotska rezistencija, ili antimikrobna rezistencija – AMR.
Antibiotici nepravilno propisani u čak 50% slučajeva
Jedan od glavnih uzroka pojave superbakterija je prekomjerna upotreba antibiotika. Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) su objavili izvještaj u kojem se tvrdi da su antibiotici nepravilno propisani u čak 50% slučajeva. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da zbog infekcija uzrokovanih antibiotik-rezistentnim sojevima godišnje oboli 2 miliona ljudi, a umre 23 000.
Neke izuzetno opasne bakterije, poput Klebsiella pneumoniae (uzročnik upale pluća), Staphyloccocus aureus, Clostridium difficile (uzročnik kolitisa) i Mycobacterium tuberculosis (uzročnik tuberkuloze) postaju rezistentne na antibiotike. WHO lista opasnih bakterija koje razvijaju otpornost na antibiotike uključuje upravo ove.
Clostridium difficile/CDC
U nekim dijelovima svijeta ova svojevrsna kataklizma već uzima danak. Pretežno se radi o zemljama u razvoju i u siromašnijim zemljama jer se u tim područjima antibiotici češće mogu kupiti bez recepta, „na crno“. Nekontrolirana upotreba antibiotika je posljedica nedostatka čvrstih regulativa, a jedan je od uzroka sve češćih eskalacija infekcija bakterijskim sojevima koji su otporni na antibiotike.
Neke studije sugerišu da je oko 88% slučajeva infekcija Staphylococcus aureusom rezistetno na primjenu nekada moćnog antibiotika meticilina. Problem postaje akutan i u zemljama BRIC-a.
Milioni smrti usljed rezistencije bakterija na antibiotike
Ovi, meticilin-rezistetni sojevi stafilokoka, poznati i pod akronimom MRSA, ali i druge vrste bakterija rezistetnih na antibiotike tema su opsežnog izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije. Lista od 9 najopasnijih bakterija uključuje Escherichia coli, Staphylococcus aureus, Klebsiellu pneumoniae. WHO je razvila i Globalni sistem praćenja rezistencije na antibiotike – Global Antimicrobial Resistance and Use Surveillance System (GLASS). Recimo, ovaj sistem pokazuje da u BiH postoji visoka rezistentnost ešerihije koli na aminopeniciline.
Tuberkuloza ponovo kuca na vrata civilizacije, a za njom ide bubonska kuga. Nekoliko puta su u proteklim decenijama zabilježeni slučajevi kuge. Tu je i super-gonoreja, također rezistentna na antibiotike. Samo naivne i neobavještene duše mogu tvrditi da ovo danas ne predstavlja opasnost jer imamo antibiotike.
Prema analizi objavljenoj 2022. godine, samo u 2019. procjenjuje se da se 1,3 miliona smrtnih slučajeva može izravno pripisati otpornosti na antibiotike.
Escherichia coli/CDC
Izvještaj WHO iz 2022. pokazuje da je više od polovice bakterija odgovornih za infekcije krvotoka i sepse u bolnicama sada otporno na više lijekova. Iz WHO naglašavaju da posebnu zabrinutost imaju prema bakterijama Klebsiella pneumoniae i Acinetobacter.
Infekcije ovim uzročnicima su posebno teške i obično zahtijevaju liječenje karbapenemima. Čak oko 8% infekcija krvotoka uzrokovanih bakterijom Klebsiella pneumoniae ne reaguje čak ni na ove moćne lijekove.
U trenutku kada bakterije postaju otporne i na posljednje hajtek veoma jake lijekove – karbapanemske antibiotike iz klase betalaktamskih antibiotika, svijet nije u stanju shvatiti težinu problema. Potraga za novim antibioticima važnija je nego ikada.
Kako nastaju „superbakterije“?
Neke bakterijske stanice prirodno imaju osobinu da su rezistentne na antibiotike. Takve stanice prežive terapiju i nakon nekog vremena se počnu dijeliti i prenositi otpornost na kćerinske stanice. Ili, mogu čak igrom slučaja prenijeti ovu osobinu na neku nesrodnu bakterijsku stanicu.
Antibiotici korišteni na farmama i u zdravstvenim institucijama mogu putem kanalizacije ili otpadnih voda doći u dodir sa bakterijama koje žive u takvim vodama. Niska koncentracija antibiotika neće ubiti ove bakterijske kolonije, ali će biti sasvim dovoljna da bakterije ove razviju otpornost.
To je nešto kao vakcina u svijetu mikroskala – nedovoljna da ubije, ali dovoljna da, uslovno rečeno, „imunizira“ bakterijsku ćeliju.
Mi smo ti koji pogoršavamo problem.
Superbakterije se mogu širiti putem vode za piće, hrane, infekcijom sa čovjeka na čovjeka ili čak konzumacijom biljaka koje su bile đubrene stajskim đubrivom ili su na neki drugi način kontaminirane inficiranim materijalom životinjskog porijekla. Ponekad pacijenti koji su primali terapiju antibioticima iz nekog razloga ne sprovedu terapiju do kraja, što omogući mnogo većem broju bakterija da preživi i ponovi ciklus.
Ne treba zaboraviti ni činjenicu da i prekomjerna upotreba antibiotika te drugi vidovi pogrešnog korištenja antibiotika, naročito kod virusnih oboljenja, također doprinose ubrzavanju problema. Također, nemoguće je ne spomenuti i ekstenzivnu upotrebu antibiotika na stočnim i živinarskim farmama. U probavnom traktu uzgojenih životinja se mogu razviti rezistetni sojevi i na različite načine dospjeti u lanac ljudske ishrane.
Budućnost antibiotika i istraživanja
Od osamdesetih naovamo postoji nešto što se zove antibiotska praznina – niti jedan novi antibiotik nije uveden, sve do negdje 2017. kada je odobreno 11 novih antibiotika, ali samo dva su spadala u posve nove grupe. Nije da se ništa ne radi po ovom pitanju.
Pokušavaju se naći potpuno novi spojevi sa antibiotskim svojstvima svugdje u prirodi – u zemljištu, u drugim bakterijama, u životinjama koje žive u ekosistemima bogatim bakterijama, poput aligtora, pa čak i u genomu neandertalaca. Veliku ulogu u otkrivanju novih potencijalnih antibiotika ima i umjetna inteligencija, odnosno, algoritmi mašinskog učenja.
