Suplementi su sveprisutni u današnje vrijeme – praktično su postali neka vrsta mantra, sine qua non modernog svijeta. Problem je u tome što dodaci prehrani, ili suplementi pokrivaju vrlo, vrlo, vrlo širok spektar proizvoda. I ne djeluju svi jednako dobro. Neki ne djeluju uopšte. A neki su korisni.

Dva su pristupa ovom pitanju: imamo stranu koja zagovara suplemente i stranu po kojoj su suplementi bacanje novca. Druga strana objašnjava da sve te tvari odu u mokraću, posljedično jako skupu mokraću koja ide u kanalizaciju.

Dakle, da li vrijedi imalo investirati u dodatke prehrani?

Klase hranjivih spojeva u dodacima uključuju vitamine, minerale, vlakna, masne kiseline i aminokiseline. Dodaci prehrani također mogu sadržavati tvari za koje nije potvrđeno da su bitne za život, te stoga nisu hranjive tvari same po sebi. Ali se te tvari reklamiraju da imaju blagotvoran biološki efekat, poput biljnih pigmenata ili polifenola ili koenzima Q10 kojeg naš organizam prirodno proizvodi. Tu su i kreatinin, kreatin, GABA, lecitin i taurin te resveratrol, MSM, hondroitin sulfat, glikozaminoglikani. Niz suplemenata su ekstrakti različitih biljaka, kako biljnih zelenih dijelova, tako i plodova (ginkgo, kopriva, đumbir, kurkuma, ginseng, noni, goji, ehinacea, brusnica, irska mahovina, jabukovo sirće, bosvelija, ulje noćurka, CBD, zeleni čaj, aloja, origano, spirulina) ili ekstrakti gljiva i gljive (shiiitake, cordyceps, kombuča, chaga i slično). Životinje također mogu biti izvor sastojaka dodataka. Primjer je kolagen iz kokoši ili ribe, jetra ajkula, zelenaousna školjka (Perna caniculus). Među njima ima čak i nekih otrovnih, poput tuje. Također u suplemente spada i čitav niz probiotika i prebiotika.  Ovo je sve siva zona suplemenata jer neki od njih, premda nije utvrđen negativni efekat, mogu biti beskorisni i samo trošenje novca. Efikasnost nekih je utvrđena tek u studijama in vitro (na kulturama ćelija) ili eventualno u eksperimentima na životinjama, ali nema jakih dokaza za efikasnost na ljudima.

Da, izbor suplemenata je ogroman. Tome treba dodati i činjenicu da se neki minerali nalaze u različitim oblicima. Recimo kalcijum može biti u obliku karbonata i citrata, a magnezijum kao oksid, karbonat, taurat, malat, te u još nekim oblicima. Različiti ob+lici imaju i različitu efikasnost, organizam ih različito apsorbira, a imaju i različitu cijenu. Kalcijum citrat je skuplji od kalcijum karbonata, a naše tijelo kalcijum citrat bolje iskorištava.

Tu su i biljni steroli, testosterol, koji nema ama baš nikakav utjecaj na rast mišićne mase kod muškaraca, te fitoestrogeni, za koje postoje nekonkluzivni, ograničeni dokazi da ponešto pomažu u menopauzi kod valunga ali je potrebno da se više istraže.

„Testosterol je komercijalni naziv proizvoda za smjesu biljnih sterola, ali da slažem se da postoji iluzija kako shedaju na isti receptor, što bi na kraju bilo i opasno. Isti problem smo imali sa sladićem kao „biljnim kortikosieroidom“ premda doista nema takvo djelovanje. Fitoestrogeni su vrlo difuzno i krivo shvaćano područje. Neki, poput izoflavona soje i djeteline, pokazuju individualni metabolizam u ekvol ovisan o mikrobiomu. To je i razlog što kod nekih nije djelotvorno. Nadalje, izoflavonski metaboliti mogu se vezati za beta receptore estrogena. Stoga su sasvim različiti od estrogena, u dobru i zlu. U dobru, jer nemaju tipične rizike estrogena; u zlu, jer ne mogu biti ekvivalentni svim aspektima hormonske nadomjesne terapije. Neki „fitoestrogeni“ poput Cimicifuge (Actaea racemosa) u stvarnosti uopće niti ne djeluju estrogenim receptorima u dozama koje se koriste. Glavni je problem što ih ljudi doživljavaju kao ekvivalentima nadomjesne terapije, a oni to nisu“, dodao je na ovu temu dr sc. Stribor Marković, magistar farmacije i naučni komunikator.

Ipak, vitamine i minerale kao dodatke prehrani ne treba u potpunosti odbaciti. Mnogi od njih imaju dokazan učinak u sprječavanju i terapiji oboljenja nastalih nedostatkom tih, za život važnih, komponenti. No, ni proizvođači na etiketama ne tvrde da ove tvari sprječavaju ili liječe hronične bolesti i takva obećanja su nerealna.

Mnogo dezinformacija koje guraju prodaju suplemenata se naslanja na tvrdnju da je zemljište u modernom dobu osiromašeno pa su i biljke manje bogate vitamanima i mineralima. Ili, da nove sorte nisu bogate hranjivim tvarima. Ovo nije tačno. Ono što, međutim, jeste tačno, je to da većina nas zbog načina na koji živimo ne prima dovoljno nekih važnih tvari. Ili jedemo premalo ili jedemo nekvalitetno, hranu koja nema dovoljno vrijednih materija nego je bogata uglavnom ugljikohidratima (nekvalitetni sendviči, paste, brze pice i šta već ne). Ne zaboravimo ni to da je hrana koju mi tradicionalno jedemo često predugo kuhana (punjene paprike, sarme. Nemojte se ljutiti, ali je tako.) i da su u njoj gotovo svi vitamini „ubijeni“.

Međutim, nije rješenje ni preći na sirovu prehranu, koja je također alternativna nutricionistička škola i predstavlja mambo-džambo pseudonauku. Iza termina detoksikacija, isto tako često prisutnog, kriju se mnoge pseudonačne prakse.

Istina je da, ako ne unosimo dovoljno vitamina u organizam, dolazi do hipovitaminoza i avitaminoza. Samo neke od njih su skorbut (nedostatak vitamina C) i pelagra (nedostatak niacina – vitamin B3) te rahitis (nedostatak vitamina D). Ukoliko žena ne uzima dovoljno folne kiseline – naročito u trudnoći, avitaminoza ove tvari dovodi do poremećaja razvoja nervne cijevi ploda. Vitamini su važni u metaboličkim procesima u našem organizmu i važan je njihov balans.

Minerali, odnosno jedinjenja koja sadrže određene bioaktivne elemente koji su u određenom  obliku dostupni našem organizmu, igraju mnoge važne uloge – prenos nervnog impulsa, grčenje mišića, prenos kisika u krvi, kontrola pritiska…. U važne minerale spadaju natrijum, kalcijum, kalijum, sumpor, željezo, magnezijum, cink a postoje i mikroelementi i ultramikroelementi koji u jako malim količinama pomažu u nekim važnim procesima, najčešće kao dio različitih enzima koji ubrzavaju metaboličke reakcije u našem organizmu (te organizmima biljaka, životinja, gljiva i bakterija, ne zaboravimo). Potrebni su nam i jod, selen, bakar, pa čak i molibden te još neki elementi u tragovima.

Dakle pitanje je: uzimati ili ne uzimati suplemente, prvenstveno vitamina i minerala?

Najbolje bi bilo kada bismo otišli stručnjaku da utvrdimo da li imamo nedostatak neke od esencijalnih tvari. Međutim, to je gotovo pa nemoguće kod nas – uputnice se ne dobijau ni za ozbiljnije stvari. Zato ljudi određuju  nedostatak minerala i vitamina preko onih spravica putem elektroda, bez uzorka krvi. Ipak, najbolje bi bilo nivo vitamina i menerala određivati putem krvi, a to nije često ni jeftino. „Činjenica je da dijagnostika nekih nije jednostavna; rutina je B12, folati i B12. Ostalo treba interpretirati ‘cum grano salis’, npr. određivanje B2 ili selena u krvi je relativno tankog kliničkog značenja“, dodao je dr Marković.

Dakle, imamo ograničene mogućnosti da uopšte odredimo da li nam nešto nedostaje i da je to naučno kredibilno.

Recimo, zanimljivo je da nema dokaza o dobrobiti izvikanog resveratrola kod ljudi koji već imaju srčanu bolest. Jedna meta-analiza (1) nije otkrila učinak na sistolički ili dijastolički krvni pritisak, a otkriveno je smanjenje sistoličkog pritiska od 2 mmHg samo od doza resveratrola od 300 mg dnevno, i to samo kod dijabetičara. Jedna studija u JAMA (2) iz 2014. nije utvrdila protektivne učinke resveratrola na dužinu života i zdravlje srca, dok su druge utvrdile kardioprotektivni učinak, ali samo u visokim dozama koje su nalaze u, recimo 40l crnog vina. „Resveratrol ima niz slabosti, jedan je metabolizam“, primijetio je dr Marković. „Očekivanja da će preko sirtuina objasniti benefit pokazala su se na žalost slijepom ulicom i generalno se čini da njegova slava i u javnosti blijedi“.

Metilsulfonilmetan (MSM) ili pravilnije, dimetil sulfon (DMSO2) pokazuje određene dobre efekte kada je riječ o ublažavanju bolova u zglobovima, ali rezultati istraživanja ovog suplementa, nisu jednoznačni i još nema odobrenih medicinskih upotreba MSM. Neka mala ispitivanja (3) metilsulfonilmetana za ublažavanje boli u koljenu kod osteoartritisa su izvijestila o značajnom poboljšanju ishoda boli u terapijskoj skupini u usporedbi s drugim tretmanima.

Velika randomizirana studija o efektu hondroitin sulfata na ublažavanje bola u zglobovima na 1583 pacijenata objavljena u NEJM (4) nije pokazala da je ova tvar efikasna kod ljudi s jakim bolovima ali sugeriše da ima nekog efekta kod onih sa umjerenim bolom.

Prema pregledu više od 120 studija iz 2017., kurkumin nije bio uspješan ni u jednom kliničkom ispitivanju, što je autore navelo na zaključak da je „kurkumin nestabilan, reaktivan, bioraspoloživ spoj“. Kurkumin pokazuje brojna interferencijska svojstva koja mogu dovesti do pogrešnog tumačenja rezultata, te su dokazi o njegovoj djelotvornosti slabi (5).

„Kod kurkumina“, kako je napomenuo dr sc. Stribor Marković, „je definitivno slabost intenzivni metabolizam i loša bioraspoloživost, usprkos tome što neki pokušavaju dokazati superiorne formulacijske oblike. Problem je što se bezbrojne in vitro studije izvode s koncentracijama koje se ne mogu dostići u tijelu. Manipulira se i nizom farmakokinetičih studija pa se primjerice određuju u bioraspoloživosti i metaboliti i kurkumin; a to je farmakološki pogrešno. I njegova slava lagano blijedi.“ Također, kurkumin je poznat  i po međudjelovanju s drugim suspstancama, a tu je jedna od rizičnih interakcija s lijekovima za rak,  kurkumin smanjuje efikasnost hemoterapije, naročito kod raka dojke.

To ne znači da nipošto ne trebamo uzimati neke suplemente i da su svi beskorisni.

Ozbiljni proizvođači ovakvih tvari neće nikada napisati da ovaj ili ona vitamin liječi neku hroničnu bolest. Nego će samo u uputstvu staviti za šta je važna ta tvar u našem organizmu i koje su preporučene doze te kolika je doza u jednoj tableti (ili drugom obliku suplementa), odnosno koliko dnevnih potreba zadovoljava.

Tvrdnja, da primjerice C vitamin sprječava ili liječi rak nisu naučne i na kontrolisanim proizvodima se neće naći. Vitaminski suplementi mogu liječiti ili spriječiti samo hipovitaminoze i avitaminoze. „Točno je za niz mikronutrijenata npr. A, D, ali ne nužno za sve. Primjerice, cink neovisno o statusu cinka smanjuje broj dana prehlade. Intravenski magnezij je intervencija kod akutne boli migrene, premda su ga prestigli CGRP antagonisti, ne samo triptani koji su imali limite.“, istakao je dr Marković.

Kad pristupimo suplementima na taj način – da nisu srebreni metak za liječenje bolesti – stvari postaju jasnije. Dakle postoje suplementi sa stvarno korisnim dejstvom i to naučno dokazanim. A postoje i oni koji ne djeluju ili djeluju samo kao placebo ili čak stvari mogu učiniti gorim te oni koji u većim dozama ako pretjeramo, prave problem.

Vitamine topive u vodi (zovu se još i hidrosolubilni vitamini, C i B kompleks) možemo nadomještavati bez obzira na to da li nam trebaju ili ne – jer ćemo višak ispiškiti. U suštini, organizam će sve ono što mu ne treba izbaciti tako da dio uloženog zapravo bacamo. Ali ako se držimo preporučenih dnevnih doza, onda ne bacamo novac. Megadoze vitamina C se nisu pokazale efikasnim u zaštiti od prehlade i raka. No ako ne unosimo dovoljno vitamina C putem voća i povrća, svakako je dobro uzimati ovaj vitamin u preporučenim dnevnim dozama, ne više od toga.

Folna kiselina koju uzimaju trudnice smanjuje rizik od urođenih mana, a osobe s raznim problemima malapsorpcije imaju koristi od vitaminskih dodataka. U zemljama u razvoju, naročito Africi i nekim dijelovima Azije,  nedostatak vitamina A raširen je, uglavnom zato što prehrana ograničena na rižu ne osigurava dovoljne količine beta karotena, prekursora za vitamin A. Ovdje bi dodaci vitamina A mogli značiti razliku između života i smrti. Cink i A su u WHO programima i to je doista pohvalno.

Vitamini topivi u mastima (liposolubilni, A, D i E) trebamo uzimati s oprezom – prekoračenje može biti opasno. Također vitamin A i njegovi prekursori karoteni povećavaju rizik raka pluća kod osoba koje puše (4). Ove vitamine ne možemo ispiškiti i onda se njihov višak gomila, a to nije bezopasno. Visoke doze vitamina E su štetne, mogu čak povećati rizik od raka prostate (5).

„Generalno je najmanji rizik s E, jer je njegova gornja dopuštena razina suplementacije neobično visoka. Glavno je pitanje ne toliko sigurnost, koliko ima li to uopće smisla; primjerice manjak E je vrlo rijedak.“, kazao je dr Stribor Marković.

Međutim, evo jednog pozitivnog primjera: studija iz 2013. je pokazala kako su dodaci kalcijuma povezani s dužim životnim vijekom žena (6). Kalcijum povećava gustinu kostiju, naročito kod žena u menopuzi, a to je bitno za zdravlje. Također, osobe koje iz nekog razloga ne piju mlijeko bi trebale uzimati kalcijum u nekoj formi. „Interesantna je i povezanost kacijuma u smanjenju rizika od karcinoma debelog crijeva (7) ; premda smo oprezni zbog bombastičnosti; ali čini se da bi mogao biti koristan“, dodao je dr Marković.

Različite forme magnezijuma su korisne posebno u lako dostupnim formama kao što je magnezijum malat. Magnezijum oksid je nešto teže dostupan našem organizmu, a magnezijum citrat je nekako između ove dvije pomenute forme. Tu si u magnezijum glicinat i taurat. „Što se tiče bioraspoloživosti, zasad smo samo sigurni da su solubilniji oblici poput citrata i drugih kelata s organskim kiselinama bolji od oksida ili karbonata“, dodao je dr Stribor Marković.

Jedan koristan suplement je svakako i željezo ali samo ukoliko se utvrdi stvarna potreba usljed manjka ovog elementa.

Vitamin D je još jedan koristan suplement, ukoliko se koristi pažljivo, s indikacijom i ne pretjeruje. Da bismo vitamin D dobili na prirodan način, proizvodnjom u koži, potrebno nam je mnogo sunca. Ali kako se posao sa zemljoradnje preselio u kancelarije uglavnom i kako smo naučili koristiti kreme za sunčanje kako bismo smanjili rizik od raka kože i bora (PS – ovo nije poticanje na to da se kreme za zaštitu od sunca ne koriste, naprotiv – sve je važnije da ih koristimo), mnogim ljudima nedostaju dovoljne količine ovo „sunčanog vitamina”. Starije osobe, pacijenti s hroničnim bolestima i obojeni ljudi posebno su ugroženi, kao i oni koji žive u krajevima bez mnogo sunca. Dokazi za efikasnost vitamina D za neke bolesti ili za jačanje imuniteta još treba dodatno istražiti jer nisu konkluzivni. Vitamin D je imunomodulator, ali ove funkcije i efekte još treba istražiti. Činjenica je da nije sam za sebe čudotvoran, ali je mudro korigirati njegov manjak koji jeste čest. Granica 75 nmol/l je preporuka a ne referentna vrijednost; i čini se za sada da je mudra preporuka suplementacije.

Generalno, bolje je uzimati suplemente koji sadrže samo jednu ciljanu tvar u dovoljnoj preporučenoj količini nego multi-preparate koji često nemaju aktivnu tvar u potrebnoj količini.

„Postoji cijeli rat oko te teme. Generalno u multivitamin stane dovoljno većine vitamina i minerala, pa nije pitanje dovoljne količine, osim onih kojih treba puno, npr. magnezij i kalcij; kalcij ni teoretski ne stane. Strahovi od kompeticije nisu opravdani, gotovo svi imaju specifične transportne proteine. Neki koji dijele zajednički poput biotina i pantotenske kiseline nisu kompetitivni ni u velikoj dozi. Pitanje jest trebaju li nam svi u suplementu? To nije nužno beskorisno, ali je usko vezano za periode nekvalitetne prehrane (npr. kod sezonskih radnika), te kod pacijenata s upalnom bolesti crijeva ili skraćenim crijevima. Kod njih je potrebna i posebna pažnja za npr. B12. Vrlo često suplementacijska industrija računa baš na stav „odvojenih“ kako bi prodala zasebno gomilu kutijica npr. cink, selen… Često pacijenti traže odvojen B1 ili B2 bez ikakvog racionalnog pokrića, osim što su pročitali na internetu“, primjećuje naš sagovornik.

Mimo vitamina i minerala, postoji nekoliko honorable mentions, suplemenata koji s pokazali da imaju svrhu i određene rezultate.

Devet placebom kontrolisanih ispitivanja potvrdilo je efikasnost koenzima Q10 (CoQ10) u smanjenju kratkoće daha, hipertenzije, palpitacija i bolova u prsima. Ehokardiografska mjerenja pokazala su poboljšanu funkciju srca. I možda najvažnije, nijedna studija nije pokazala nikakve štetne učinke, čak ni pri nekoliko stotina miligrama dnevno. Još uvijek se raspravlja o tome koja je najbolja doza. Premda se Q10 prirodno stvara u našem organizmu, sa starenjem se količina ove tvari smanjenje, a ona je važna u metaboličkim procesima, bez nje se ne može proizvoditi ATP (adenozin trifosfat), „energetska valuta“ živog svijeta.

Šta je problem sa studijama koenzima Q10? Odsustvo drugih parametara kao kvalitete života, neuvjerljivost u poboljšanju ejekcijske frakcije lijevog ventrikula, analiza isplativosti (cost benefit); sve su to faktori koji odbijaju preporuku stručnih organizacija. Studije su dugotrajne, ali je broj učesnika u njima malen. S druge strane, ne treba se niti odbiti mogućnost primjene, premda nam nedostaju studije doprinosi li primjena koenzima Q10 s drugim lijekovima ikakvu dodatnu korist.

Kolagen je također zanimljiv suplement jer je je postao sveprisutan posebno u industriji ljepote. Bezbroj je preparata, pa čak i voda obogaćenih kolagneom za koje se tvrdi da ublažavaju ili sprječavaju bore. Kolagen naš organizam prirodno proizvodi, ali sa starenjem sve manje i manje. Cilj je unosti aminokiseline koje grade kolagen ili kolagen sam u suvišku, te će ga onda tijelo redistribuisati tamo gdje treba – u kožu. Stoga nije potpuno besmisleno uzimati i ovaj suplement. Tu samo treba biti pametan i ne uzimati neki cijenom prenapuhan proizvod, jer proizvodnja kolagena nije skupa. Slično je i sa suplementima hijaluronske kiseline. Postoji određen opisan efekt, ali prirodno ga proizvodi naše tijelo, mada sa starenjem proizvodnja opada.

U suplemente spadaju i vlakna i za njih postoji dokazan pozitivan efekat. Visok unos vlakana ne samo da dobro djeluje na crijeva pa čak i štiti od raka kolona, ima mnoge potencijalne dobrobiti za nekoliko zdravstvenih stanja, u rasponu od bolesti srca i pretilosti do kila, proširenih vena i divertikulitisa, a psylium, prema Harvard Health, ima i efekat sniženja holesterola.

Melatonin je još jedan koristan suplement, naročito pri dugim letovima i može da ponešto kontroliše jet-lag. Ovo je „hormon spavanja“ i pomaže da uskladite cirkadijani ritam sa novom vremenskom zonom. Zanimljivo je da su pobornici alternativnih metoda liječenja veliki protivnici melatonina i tvrde da to radi big pharma.

Značajni su i probiotici, kako oni uzimani oralno tako i oni za žene koji se stavljaju u vaginu jer regulišu mikrofloru. Međutim, ni probiotici nisu čarobni – korisni su ako smo na terapiji antibioticima, da nam spasu mirkobiom od djelovanja lijekova. Ali ne postoje čvrsti dokazi da su efikasni, recimo kod djece, dok su za druge svrhe – recimo mršanje – dokazi još uvijek ograničeni.

Na šta treba obratiti pažnju kod suplemenata:

  • Suplementi nisu supstituenti, odnosno zamjena za uravnoteženu prehranu.
  • Čuvajte se ekstravagantnih tvrdnji; ako zvuči predobro da bi bilo istinito, obično nije istina.
  • Čuvajte se svjedočanstava i preporuka, osobito slavnih osoba. Čak ni najiskrenije, dobronamjerne priče o uspjehu koje nude prijatelji i rođaci bez financijskih poticaja ne mogu dokazati sigurnost ili efikasnost proizvoda.
  • Čuvajte se ideje da ako je malo dobro, više je bolje, posebo kod vitamina topivih u mastima.
  • Čuvajte se besmislenih pojmova. Ovo su često nerazumljive, pseudonaučne riječi koje zvuče zamamno. Recimo da je to „superhrana“, „antioksidans“, da će proizvod jačati zdravlje srca, prostate, seksualnu moć, energiju, postići gubitak težine, gubljenje masnoće, jačati snagu mišića ili liječiti i spriječiti rak.
  • Čuvajte se interakcija između dodataka prehrani i lijekova.
  • Čuvajte se krivotvorenih proizvoda.
  • Čuvajte se proizvoda koji sadrže manje — ili više — nego što se tvrdi. ​

 

Uprkos količini istraživanja koja su provedena o dodacima prehrani, naučni dokazi za mnoge supstance iz ovog skupa nisu potpuno jasni. Imajte na umu: većina studija sugeriše da vam multivitamini neće produžiti život, usporiti kognitivno opadanje ili smanjiti šanse za bolesti, poput bolesti srca, raka ili dijabetesa. Zapravo, nezakonito je da kompanije tvrde da će dodaci liječiti, dijagnosticirati, spriječiti ili izliječiti bolesti.

Članak pregledao: dr sc. Stribor Marković

Reference:

  1. Liu Y, Ma W, Zhang P, He S, Huang D. Effect of resveratrol on blood pressure: a meta-analysis of randomized controlled trials. Clin Nutr. 2015 Feb;34(1):27-34. doi: 10.1016/j.clnu.2014.03.009. Epub 2014 Mar 31. PMID: 24731650.
  2. Semba RD, Ferrucci L, Bartali B, Urpí-Sarda M, Zamora-Ros R, Sun K, Cherubini A, Bandinelli S, Andres-Lacueva C. Resveratrol levels and all-cause mortality in older community-dwelling adults. JAMA Intern Med. 2014 Jul;174(7):1077-84. doi: 10.1001/jamainternmed.2014.1582. PMID: 24819981; PMCID: PMC4346286.
  3. Kim LS, Axelrod LJ, Howard P, Buratovich N, Waters RF. Efficacy of methylsulfonylmethane (MSM) in osteoarthritis pain of the knee: a pilot clinical trial. Osteoarthritis Cartilage. 2006 Mar;14(3):286-94. doi: 10.1016/j.joca.2005.10.003. Epub 2005 Nov 23. PMID: 16309928.
  4. Clegg, DO; et al. (2006). “Glucosamine, chondroitin sulfate, and the two in combination for painful knee osteoarthritis”. N Engl J Med. 354 (8): 795–808.
  5. Nelson KM, Dahlin JL, Bisson J, Graham J, Pauli GF, Walters MA. The Essential Medicinal Chemistry of Curcumin. J Med Chem. 2017 Mar 9;60(5):1620-1637. doi: 10.1021/acs.jmedchem.6b00975. Epub 2017 Jan 11. PMID: 28074653; PMCID: PMC5346970.
  6. Tanvetyanon T, Bepler G. Beta-carotene in multivitamins and the possible risk of lung cancer among smokers versus former smokers: a meta-analysis and evaluation of national brands. Cancer. 2008 Jul 1;113(1):150-7. doi: 10.1002/cncr.23527.
  7. Pence BC. Role of calcium in colon cancer prevention: experimental and clinical studies. Mutat Res. 1993 Nov;290(1):87-95. doi: 10.1016/0027-5107(93)90036-f. PMID: 7694103.
  8. Eric A Klein, Ian M Thompson, Scott M Lippman, Phyllis J Goodman, Demetrius Albanes, Philip R Taylor, Charles Coltman, SELECT: the selenium and vitamin E cancer prevention trial,Urologic Oncology: Seminars and Original Investigations,Volume 21, Issue 1,2003,Pages 59-65,ISSN 1078-1439, https://doi.org/10.1016/S1078-1439(02)00301-0
  9. Langsetmo L, Berger C, Kreiger N, Kovacs CS, Hanley DA, Jamal SA, Whiting SJ, Genest J, Morin SN, Hodsman A, Prior JC, Lentle B, Patel MS, Brown JP, Anastasiades T, Towheed T, Josse RG, Papaioannou A, Adachi JD, Leslie WD, Davison KS, Goltzman D; CaMos Group. Calcium and vitamin D intake and mortality: results from the Canadian Multicentre Osteoporosis Study (CaMos). J Clin Endocrinol Metab. 2013 Jul;98(7):3010-8. doi: 10.1210/jc.2013-1516. Epub 2013 May 23. PMID: 23703722; PMCID: PMC5096927.